Slobodna Dalmacija: 14. 05. 2003.

Diktat iz Washingtona

Hrvatska bi trebala odbiti potporu Americi koja ne priznaje novi Međunarodni kazneni sud

Piše: Vuk ĐURIČIĆ

Bez obzira na početno vrludanje, hrvatski državni vrh svojedobno nije podržao američko-britansku agresiju na Irak. Time je dovedena u pitanje američka nam naklonost, a neki su nam njihovi dužnosnici odaslali i poruke koje sadržajno odudaruju od odnosa kakvi bi trebali biti između dvije suverene i demokratske zemlje. U tome se isticao američki veleposlanik u Zagrebu Lawrence Rossin koji je bio razočaran hrvatskim "neposluhom" i činjenicom da Zagreb nije podržao američko "oslobađanje" Iraka.

A da Amerikanci misle ozbiljno, moglo se zaključiti i prigodom nedavnog potpisivanja Jadranske povelje koju su SAD, Hrvatska, Albanija i Makedonije prvotno trebale potpisati u Washingtonu. To je naprasno promijenjeno i (samo)voljom Amerike potpisivanje je prebačeno u Tiranu. Taj je problem, reklo bi se, riješen, ali jedan drugi američki zahtjev mogao bi Hrvatsku dovesti u znatno težu situaciju i ozbiljno ugroziti američko-hrvatske odnose. A radi se, jednostavno rečeno, o američkom ultimatumu Hrvatskoj, ali i ne samo njoj. Naime, prije gotovo godinu dana Washington je Zagrebu odaslao zahtjev da sa SAD-om potpiše ugovor o tome da stalnom Međunarodnom kaznenom sudu, koji SAD ne priznaje, neće izručivati Amerikance osumnjičene za ratni zločin. Rok do kojeg se Zagreb mora očitovati istječe 1. srpnja. Ako Hrvatska ne potpiše ugovor, Amerikanci se prijete da će joj uskratiti vojnu pomoć koja bi, u financijskom dijelu, za ovu godini trebala iznositi oko 5,5 milijuna dolara.

Ako je Hrvatska, a jest, bila jedna od zemalja koja je inicirala osnivanje Haaškog suda, čiji posao će nastaviti stalni Međunarodni kazneni sud, onda je posve jasno da bi se američki zahtjev, koji se isključivo temelji na argumentu sile, a i u suprotnosti je s UN-om, morao odbiti. Naime, uvjerljiva većina zemalja demokratskog svijeta prihvatila je osnivanje stalnog Međunarodnog kaznenog suda, što je amenovao i UN. Međutim, to za američkog predsjednika Busha i njegovu administraciju ne znači ništa, jer se oni ponašaju kao novovjeki svjetski gospodari koji sebi daju za pravo da rade što hoće i da se s onima koji ne misle kao oni obračunavaju na sebi svojstven način. To i nije neka novost, ali je krajnji čas da se demokratski svijet, uključujući naravno i Hrvatsku, napokon suprotstavi američkoj samovolji i diktaturi.

Naime, posve je jasno da je neprihvatljiv američki zahtjev da se na njihove građane ne odnosi Međunarodni kazneni sud, odnosno da im se ne može suditi za ratne zločine. Hrvatska bi, ako želi biti dosljedna, morala odbiti američki zahtjev, bez obzira na ucjenu o uskraćivanju vojne pomoći, čime bi se nedvojbeno svrstala na stranu većine zemalja demokratskog svijeta. Na kraju krajeva, službenom bi Zagrebu trebao voditi računa i o tome da put do punopravnog članstva u EU, što je hrvatski prioritet, ne vodi preko Bushove Amerike.