Vjesnik: 20. 05. 2003.

Pucanje po desnom šavu

Stanje na desnom kraju hrvatskoga političkoga kruga i dalje je kaotično. Svako se malo dogodi neka inicijativa, a onda počnu svađe. Tako je bilo i u slučaju koalicije HDZ-HSLS-HSP-DC. Pali su već nakon trećeg sastanka dogovorivši se da će se valjda dalje dogovarati. Sanader je htio kupiti vrijeme tražeći od njih lojalnost, a nudeći malo zauzvrat

ANDREA LATINOVIĆ

Kad se već činilo da je jedino predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u politički život Hrvata uveo prilično originalan izum - raspuštanje podružnica koje mu ne odgovaraju ili pokretanje stegovnih postupaka protiv pojedinaca koji ga ne podržavaju bespogovorno - i njegov je dojučerašnji stranački kolega i mrzak politički suparnik Ivić Pašalić krenuo tim stazama. Njegova stranka Hrvatski blok, koja još nije proslavila ni prvu godišnjicu, ima određenih problema.

Doduše, samozatajan kakav jest, Pašalić je te unutarnje stvari sigurno naumio pomesti pod tepih i riješiti tiho, ali u tome nije uspio. Tako je predsjedništvo Hrvatskog bloka pokrenulo stegovni postupak protiv svog člana Ivana Brlekovića tvrdeći da je zanemarivao rad u stranci i da nije dolazio na sjednice glavnog stranačkog tijela. No, malo je tko, pa čak i Hrvatskom bloku, znao tko je Brleković.

Kada je prije više od godinu dana počela utrka za šefa HDZ-a između Sanadera i Pašalića, a ovaj drugi formirao svoju ekipu, ni novinari koji godinama prate HDZ nisu imali pojma tko je Brleković. On je ipak zauzeo jedno od ključnih mjesta u Pašalićevoj ekipi, uz mnogo poznatije Ljerku Mintas-Hodak, Darija Vukića, Ivana Šukera, Božidara Kalmetu i Krešimira Ćosića. Brleković se bavio pravosuđem i reformom lokalne samouprave.

Javna je tajna da je dio Pašalićeva najbližega kruga smatrao kako Brleković nije dorastao toj ekipi i pritom se čudio što mu je Pašalić dao povjerenje. Stoga je Brleković zapravo samo kratko vrijeme bio pod svjetlima reflektora, u vrijeme dok je trajala bitka između Sanadera i Pašalića, a zatim je, nakon Pašalićeva poraza, ponovno utonuo u anonimnost, otkud je i došao. U Saboru ga nije bilo, a Pašalićeva se ekipa uglavnom raspala. Vukić, Šuker, Kalmeta i Ćosić ostali su u HDZ-u, Mintas-Hodak nije željela trpjeti »Sanaderov teror«, pa je HDZ-ovu klupu zamijenila nezavisnom. Pašalićevci su zadržali nekoliko zastupničkih mjesta u parlamentu, ali Brlekovića nigdje. No, znalo se da će i on tražiti naplatu usluga koje je Pašaliću davao prije godinu i pol dana, pa je konačno došao i taj trenutak. Zato je od Pašalića zatražio da ga stavi za glavnog tajnika stranke. Međutim, Pašalić se nije dao. Nakon nepunih mjesec dana »nerada«, Brleković je suspendiran. Sada na sva zvona viče da se razočarao u Pašalića, da mu je on pisao govore s kojima se ovaj »šminkao« po Saboru, da će mu sve vratiti s kamatama te da Pašalić »laže u svom starom, dobro poznatom stilu«. Dodaje još Brleković da je »razočaran do dna, do devetoga kruga«. Ma nije valjda. Zar netko tko se želi ozbiljno baviti politikom i osniva nekakvu novu stranku ne može procijeniti kvalitete onoga s kim ulazi u takav projekt? Zar Brleković nije znao s kim »tikve sadi«? S ambicioznim političarom kojemu nije strano rješavati se onih što ga ne slijede, i to po kratkom postupku?

Pašalić je u ovom slučaju pokazao veću brzinu i od Sanadera. U kraće je vrijeme pokrenuo stegovni postupak (u HDZ-u to traje malo dulje), pokazujući pritom da bi u njegovoj stranci to mogla postati praksa nastave li pojedinci uokolo kukati, a ne raditi prema njegovim zamislima. Pašalić se vraća u formu, a možda iz nje nikad nije ni izašao.

Doduše, ni ispad splitskog HB-a s raspisivanjem nagrade od 350.000 kuna onome koji otkrije tko je izdao generala Antu Gotovinu, Pašaliću nije trebao. Može se on ograđivati od tog ekscesnog poteza mladog i radikalnog Ante Zoričića, koji taj ogranak vodi, ali mu je u očima potencijalnih birača i time nanesena šteta. Jer, ne misli valjda Pašalić kako bi za njega trebali glasovati samo oni koji razmišljaju navlas jednako kao on? Ne razmišlja li o tome da bi, hipotetski, za HB možda želio glasovati i neki građanin koji smatra da u slučaju generala Gotovine treba postupati prema pravilima pravne države? Pašalić, doduše, ima pravo misliti da za njegovu stranku trebaju glasovati samo tvrdi nacionalisti. Međutim, onda ne može govoriti da je njegova stranka pokret za modernu europsku državu. Uostalom, HB se tek treba potvrditi na izborima. Proći ili pasti.

Stanje na desnom kraju hrvatskoga političkoga kruga i dalje je kaotično. Svako se malo započinje s nekakvim inicijativama, a onda počinju svađe. Tako je bilo i u slučaju koalicije HDZ-HSLS-HSP-DC. Pali su već nakon trećeg sastanka dogovorivši se valjda da će se dalje dogovarati. Sanader je htio kupiti vrijeme tražeći od njih lojalnost, a nudeći malo zauzvrat.

Doduše, ni u vladajućoj koaliciji nije bolje; i ona funkcionira po načelima prijetnji. Ne prođe mnogo, a da neka od stranaka ne počne svojim partnerima javno prijetiti odlaskom ili ih ucjenjivati. Bez obzira na to, Račan i Budiša su prije gotovo četiri godine barem imali snage zajedno sjesti za stol i sklopiti ugovor o suradnji. Ovi nadesno ne mogu ni to. Nije stoga čudno da kod njih sve puca po šavovima.