Vjesnik: 21. 05. 2003.

Kad bi Haag i prepustio Ademija Hrvatskoj, Del Ponte ne bi digla ruke od slučaja

Optuženi general ne smije davati javne izjave, ali posredstvom svoga odvjetnika Čede Prodanovića vijest da će mu se suditi u Hrvatskoj ocjenjuje kao potvrdu svoje nevinosti: »Da Haag ima dokaza, već bi me odavno osudili«

ZAGREB, 20. svibnja – »Upozoravam, izjava Carle del Ponte, haaške tužiteljice, da je spremna predmet optuženoga generala Rahima Ademija prepustiti na postupanje hrvatskom sudu, samo je prvi signal o promjeni tog suda. Ozbiljno se o tome može razgovarati tek nakon što Međunarodni sud u Haagu kaže svoje. Jer, nakon potvrđivanja optužnice, taj je predmet i dalje u njegovoj nadležnosti, bez obzira na tužiteljičine izjave«, rekao je Vjesniku odvjetnik optuženog Ademija Čedo Prodanović.

Optuženi general ne smije davati javne izjave, ali posredstvom svoga odvjetnika Čede Prodanovića vijest da će mu se suditi u Hrvatskoj ocjenjuje kao potvrdu svoje nevinosti: »Da Haag ima dokaza, već bi me odavno osudili«

Vjesnikovi izvori u Haagu, pak, još ne mogu odrediti datum vijećanja sudskog tijela u predmetu Ademi. Sudac Liu Daqun, predsjedavajući u tom slučaju, još nije dobio pisani, dakle, službeni stav tužiteljice o ideji koju je javno spomenula i u Washingtonu, ali i u Beogradu za vrijeme posljednjega posjeta. Zato predmet »IT-01-46« i dalje ostaje u ladici kineskoga suca.

Po kojim bi se pravilima, ako Sudsko vijeće odluči ustupiti predmet Ademi hrvatskom sudu, taj postupak obavio? U odredbama Statuta MKS-a, Pravilnika o postupku i dokazima te brojnim pratećim dokumentima, o tom postupku nema nijednog slova. U tim odredbama regulirana su samo prava i obveze nacionalnih sudova kad ustupaju sudski predmet Haaškome sudu.

MKS je i osnovan jer se vidjelo da nacionalni sudovi u zemljama bivše Jugoslavije ne sude počiniteljima ratnih zločina pa bi bilo apsurdno da se u to vrijeme propisivalo da bi Haag ustupio neki predmet domaćem sudu.

No, u propisima MKS-a postoji pojam in interes of justice (u interesu pravde), koji nakon godina haaške prakse omogućava primjenu presedana. A to znači da bi se pozivajući na interes pravde, u okolnostima zatrpanoga suda i atmosferi »trgovine pred zatvaranjem«, u kojoj se našlo i Tužiteljstvo i Sud, Sudsko vijeće moglo odlučiti na akt kojim se procesuiranje Ademija prepušta sudu u Hrvatskoj.

Pravni praktičari su već ranije primijetili, da Sud ne izbjegava presedane i da njime rješava situacije koje su u vrijeme pisanja Statuta i Pravilnika bile nezamislive. Iz toga se može zaključiti da će prepuštanje kaznenog progona u slučaju Ademi hrvatskom sudištu, pravno biti utemeljeno na aktu spomenutoga suca Liua.

S obzirom na to da u postojećim propisima MKS-a stoji pravo »naredbe« Haaga u odnosu na nacionalno zakonodavstvo, »presedan Ademi« će sadržavati i »naredbu« da se postupak provede, bez mogućnosti da nacionalni sud prije početka rasprave odlučuje hoće li ili neće suditi. On to jednostavno mora. Međutim, kako se u obratnom slučaju suđenje koje Haag preuzima od hrvatskog suda, na mjesto državnog odvjetnika sa strane optužbe uključuju tužitelji iz stožera Carle del Ponte, valja pričekati rješenje Sudskoga vijeća hoće li haaške tužitelje i po kojim pravilima zamijeniti domaći državni odvjetnici.

Ni tu situaciju ne reguliraju ni Statut ni Pravilnik Haaškoga suda. Opći propisi o postupku pred hrvatskim sudom, pak, kažu da bi zastupnik optužbe pred hrvatskim sudom obvezno bio državni tužitelj. Ali, sasvim je sigurno da Carla del Ponte neće ustupanjem »predmeta Ademi« dići ruke od slučaja. I sigurno je da će to biti definirano u odluci Sudskoga vijeća o ustupanju sudskog postupka. Pod uvjetom, naravno, da sudac Liu prihvati razloge Carle del Ponte za taj čin ustupanja.

Vlado Rajić