Slobodna Dalmacija: 22. 05. 2003.

MIŠLJENJA - KAD SE SKLAPAJU LOŠI MEĐUNARODNI UGOVORI

Žedni preko Prevlake

Hrvatsko-crnogorski policijski nadzor hrvatskog mora uz Prevlaku i rt Oštro, naš MVP doživljava kao moderno europsko rješenje. Međutim, takav zajednički nadzor nad jednakom površinom susjednog mora u Crnoj Gori nije ugovoren

Piše: dr. Davorin RUDOLF

Prošloga tjedna pažnju hrvatske javnosti privukla je izjava glasnogovornika crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova Dragana Sekulovića da je najava Hrvatske o samostalnoj gradnji turističkih objekata na poluotoku Prevlaci "potez suprotan duhu Protokola o Prevlaci". Glasnogovornik se pozvao na hrvatsko-jugoslavenski Protokol o privremenom režimu uz južnu granicu između Hrvatske i SR Jugoslavije (Crne Gore), koji je potpisan 10. prosinca prošle godine. "Protokol" je naziv koji se upotrebljava za međunarodne ugovore poput drugih naziva (pakt, konvencija i sl.) pa se pravno ne razlikuje od ostalih međunarodnih ugovora koje država zaključuje.

Amaterski uradak

Crnogorac je reagirao jer su članovi hrvatske Vlade Mato Crkvenac i Pave Župan-Rusković 13. svibnja izložili plan o preuređenju vojnih objekata na Prevlaci u apartmansko naselje. Hrvatski ministri nisu doveli u pitanje zajedničku hrvatsko-crnogorsku gradnju turističkih objekata na Prevlaci, koja je dogovorena i koja je poželjna. Njihova izjava se odnosi na uređenje postojećih objekata, napuštenih starih vojarni uglavnom. Zbog toga se, nakon crnogorskog prosvjeda, postavlja pitanje: poštuje li Crna Gora hrvatski suverenitet nad tim poluotokom? Je li za Crnogorce Prevlaka integralan dio hrvatskoga državnog teritorija na kojemu najvišu vlast ostvaruje i odluke donosi Hrvatska?

Razumljivo, sada nam naviru i sjećanja: zašto je svojedobno skinuta hrvatska zastava s jarbola postavljenog na poluotoku (s naivnim obrazloženjem da tako što nije predviđeno hrvatskim propisima)? Nije valjda zbog toga jer se zbog hrvatske zastave na Prevlaci uznemirio hercegnovski gradonačelnik.

Hrvatsko-jugoslavenski Protokol o privremenom režimu uz južnu granicu u stručnoj javnosti je ocijenjen kao amaterski uradak, loš i neprihvatljiv za Hrvatsku. Ali, on se primjenjuje, jer je stupio privremeno na snagu onoga dana kad je potpisan. Prije ratifikacije (odobrenja) u Saboru, dakle. Protokol vrvi za Hrvatsku nepovoljnim odredbama. Televizija je npr. nedavno prikazala sudjelovanje crnogorskih policajaca, zajedno s hrvatskim, u nadziranju hrvatskoga mora uz Prevlaku i rt Oštro. Visoka dužnosnica Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske ustvrdila je da je to moderno rješenje, u skladu s praksom u Europskoj uniji. To nije točno. Jer nije ugovoren reciprocitet, tj. zajednički hrvatsko-crnogorski nadzor i susjednoga mora (jednake površine) u Crnoj Gori. Naši policajci ne smiju se pomoliti nosom izvan crte kojom je omeđeno suženo hrvatsko more uz Prevlaku (na ulazu u Bokokotorski zaljev nije povučena "crta sredine" između hrvatske i crnogorske obale)! U naše more uz obalu Prevlake ne smiju uploviti hrvatski policijski brodovi, ribari ne smiju obavljati gospodarski ribolov itd. Nijedna suverena država koja drži do sebe ne bi na takav aranžman pristala.

Sa čuđenjem sam pročitao izjavu ministrice Pave Župan-Rusković. Upitana što misli o crnogorskome prosvjedu, odgovorila je: "Nikada nisam vidjela taj Protokol o Prevlaci i ne znam o čemu je riječ" ("Jutarnji list", 18. svibnja)! Kako to funkcionira Vlada? Kako je bilo moguće dogovoriti međudržavnu suradnju s Crnom Gorom u području turizma, ako nije konzultirana ministrica turizma? Surađuju li naši ministri međusobno?

Vlada je pokušala zaključiti loš ugovor o državnoj granici i sa Slovenijom. Srećom, usprotivila se javnost, pa je ugovor odbačen, premda je bio usuglašen i parafiran. U Saboru, prigodom rasprave o odgovornosti predsjednika Vlade Ivice Račana zbog parafiranja tog ugovora (premijer je htio jednostrano prepustiti Sloveniji 113 četvornih km mora i odreći se 46 četvornih km kompaktnoga državnog teritorija), koalicijski lideri, gospođa Vesna Pusić i gospodin Jozo Radoš na primjer, hvalili su neumjereno premijera i branili ugovor da su nepristranim poznavateljima prilika izazivali mučninu.

Slovenci su, dakako, budno pratili naše sramotno ponašanje. Vidjeli su s kim imaju posla pa sad pojačavaju tempo. Najviši slovenski državni dužnosnici izjavili su da su morsku granicu s Hrvatima dogovorili i da o tome nemaju više što pregovarati. A gospodin Zmago Jelinčič, zastupnik u slovenskome Državnome zboru (Skupštini) i prvak Slovenske parlamentarne nacionalne stranke, ljut jer Hrvati "zaj... Slovence na svakom koraku" (to su Zmagine riječi), izjavio je da od Hrvatske treba tražiti "more do Umaga..., a o Istri bismo se mogli dogovoriti. Ako se ne možemo dogovoriti, tražimo cijelu Istru".

Zmago kao prethodnica?

Kazao je: "Hrvatska nikad nije imala more, već ga je dobila nakon dezintegracije Jugoslavije. Činjenica je da je Jugoslavija poslije Drugoga svjetskog rata dobila more, a ne Hrvatska. Znači, treba pokrenuti pitanje sukcesije."

Dalje: "I Srbija treba imati izlaz na otvoreno more, što je uostalom i bilo predviđeno daytonskim sporazumom... Uostalom, Hrvatska je izgubila Drugi svjetski rat pa bi se trebalo pozabaviti i drugim odštetama." Vjerovali ili ne, sve je to rekao novinaru "Vjesnika". Intervju je objavljen 3. svibnja ove, 2003. godine!

Ima ih koji misle da je Zmago slovenski političar "koji govori ono što slovenska politika misli, a ne smije reći". Na Zmaginu iredentističku galamu iz dežele, nažalost, u Hrvatskoj nitko nije službeno odgovorio, pa zastupnik Jelinčič ide dalje. Objavio je da će Slovenska nacionalna stranka organizirati u Beogradu međunarodnu konferenciju o podjeli mora između država nekadašnjih republika SFRJ, jer je more još uvijek "jugoslavensko"!

Nitko nije službeno odgovorio ni na crnogorski prosvjed. Zašto?