Vjesnik: 22. 05. 2003.

Je li zakon omogućio sucima da postanu kasta

Državno sudbeno vijeće i saborski Odbor za pravosuđe složili su se da se ne slažu s načinom na koji se trenutačno biraju a potom imenuju hrvatski suci, pa su odlučili da svoja neslaganja rasprave na zasebnoj sjednici Odbora idući tjedan

VLADO RAJIĆ

Proceduralno, u odlučivanju o popuni upražnjenih sudačkih mjesta stvari stoje ovako. Ministarstvo pravosuđa raspisuje natječaje za upražnjena sudačka mjesta. U ovu godinu ministrica pravosuđa ušla je s ambicijom da se popuni 450 slobodnih sudačkih stolaca.

Kandidati za sudačku funkciju podnose molbe, a po isteku natječajnog roka se s listom molbi upoznaje sudačko vijeće suda u kojem ima jedno ili više praznih sudnica. Suci, članovi sudačkog vijeća, sastavljaju svoju listu kandidata i upućuju je Državnom sudbenom vijeću. Prije odlučivanja momčadi koju predvodi još koji mjesec Stanko Hautz, sudac Vrhovnog suda, o kandidatima svoje mišljenje daje Odbor za pravosuđe na Markovu trgu.

Na Odboru je, primjera radi, na prošloj sjednici bilo mišljenje o popuni četiriju sudova, županijskog u Karlovcu te općinskih u Puli, Delnicama i Malom Lošinju. U Karlovcu je jedno mjesto prazno, kandidata četiri, a sudačko vijeće je dalo podršku dvojici. U Puli je za devet stolaca podneseno devet molbi, budući kolege imenovanog dali su podršku samo jednom kandidatu. U Delnicama slično, u Malom Lošinju isto.

Važno je reći, iznad davanja »mišljenja« na potonjoj sjednici nadvila se sjena već zakazane zajedničke sjednice Odbora i Državnog sudbenog vijeća. O čemu je riječ? Je li došlo do spora?

Dajući već nekoliko godina svoja mišljenja, Odbor je tek sad krenuo u »obračun« s nekim praktičnim i zakonskim nelogičnostima. Recimo, sudačka vijeća rade svako po svojemu, odlučuju različito, čine to uvijeno u prividu zakonske norme, a kriteriji su im »ruža vjetrova«. Na Odboru smatraju da to nije u redu, jer sudački kolektiv u zemlji (1844 suca na popisu) je jedinstven, pa se po jedinstvenim kriterijima valja dopunjavati novim ljudima.

Zatim, umjesto konkretnog pregleda radnog učinka, suci u izboru novih kolega posežu za neprovjerljivim kriterijima osobne naravi. Za suce u Zagrebu se kao prednost kandidata nerijetko spominje riješeno stambeno pitanje. Onda, sudačka vijeća u glasanju jednom pišu tajne glasačke papiriće, a drugi put gimnasticiraju rukama. Jedno i drugo dotiče problem objektivnosti takva izjašnjavanja o kandidatima.

Na Odboru je uočeno da se za formiranje liste kandidata po formalnim kriterijima iz natječaja koriste različiti kriteriji u sudačkim vijećima od onih korištenih u Ministarstvu pravosuđa. To dovodi do toga da sudačka vijeća glasaju o kandidatima koji nisu na listi Ministarstva, a neke osobe s liste Ministarstva preskaču. Listu prigovora Luka Trconić i njegov odbor zaključuju primjedbom da u imenovanju sudaca Državno sudbeno vijeće ne slijedi uvijek mišljenje sudačkoga vijeća.

Navedeni sadržaj je 11. ožujka ove godine poslan na Državno sudbeno vijeće s prijedlogom - sjednimo i raspravimo.

Državno Sudbeno vijeće je 10. travnja poslalo pismo Trconiću: slažemo se - sjest ćemo i raspraviti. Popratno, DSV se složio sa svime što je Odbor naveo kao primjedbe uz opasku: »I mi smo to uočili, zamijetili i zaključili«.

Oba pisma uljudno preskaču činjenicu da je došlo i do zategnutih odnosa Odbora i DSV-a upravo na konkretnim imenovanjima. Ali, spor je gurnut pod tepih pa i na spomenutoj sjednici Odbora ovaj tjedan.

Stoga je veliko pitanje hoće li kao rezultat zajedničkog sjedničenja doći do promjene u zakonima koji reguliraju izbor i imenovanja sudaca. Istina, Trconić je pozvao članove tijela kojim predsjedava da na sastanak dođu s amandmanima na zakone. Međutim, sasvim je po strani ostala činjenica da je krug nadležnih omogućio da suci do kraja zatvore svoj kadrovski sastav, da se glasa »ti biraš mene, ja ću tebe«, da istinske kadrovske ventilacije u sudstvu uopće nema. To omogućava da slabi suci, neradišni i neuki ne samo da ostaju na sudovima nego čak i napreduju u službi. Na takvu sudstvu ne može se temeljiti nezavisnost pravosuđa.