Slobodna Dalmacija: 26. 05. 2003.

Miniranje Mesića

Ova neugodna epizoda, kojoj su kumovali i sam HNS i njegovi jalni koalicijski partneri, posve demaskira nisku razinu političke kulture, visok stupanj oportunizma i desnog dodvoravanja

Davorka BLAŽEVIĆ

Ništa se u hrvatskoj politici tako uporno ne razvija kao egocentričnost, cinizam i arogancija političke kaste koja je izgradila vlastiti sustav vrijednosti unutar kojega one opće imaju slabu prođu. Političari su kod nas klasični sinekurci koji žive od politike, a ne za politiku (shvaćenu kao borbu za opće dobro), trgovci i mešetari koji bez velikog dvoumljenja prodaju i vlastitu kožu ako za nju mogu postići dobru cijenu.

Da najbolje misle o sebi, pokazali su inauguriranjem nagrade za promicanje demokracije i parlamentarizma u Hrvata. Takozvani Zlatni grb Hrvatski sabor ove će godine prvi put dodijeliti 30. svibnja dvojici najzaslužnijih sabornika, svojim potpredsjednicima, Vlatku Pavletiću iz HDZ-a i Baltazaru Jalšovcu iz Libre.

Zlatnik i kune

Uz plaketu, pripast će im zlatnik i još pride po 100 tisuća kuna za unapređenje kućnog proračuna i harmonizaciju zanemarenih obiteljskih odnosa koji su trpjeli zbog njihovih pregolemih obveza "u ime naroda" i njegove demokratizacije, čemu su dali svoj izniman obol. Kod takve konkurencije, dakako, predsjednik RH Stjepan Mesić nije imao što tražiti…

Osim što je krajnje dvojbeno zastupnike novčano darivati za ono što im je, nota bene, u opisu već i te kako dobro plaćena posla, koji, uzgred, loše obavljaju, još je iritantnije što je novoutemeljena nagrada dodatna prilika za najniže političko mešetarenje. Pravi je cinizam u državi koja reducira izdvajanja za socijalnu skrb, zdravstvo, školstvo… dijeliti novac poreznih obveznika na već i te kako solidno zbrinute političare koji ulaskom u Sabor ne rješavaju samo pitanje svoje aktualne mladosti ili zrelosti nego pače i starosti. U konstelaciji prošlih i sadašnjih saborskih (zastupničkih) snaga koje su se nerijetko trošile više izvan negoli u samoj sabornici (prečesto sramotno praznoj naočigled hrvatskog TV auditorija), takva je gesta politički kič par excellence! Radi se zapravo o nagrađivanju dugogodišnjeg zastupničkog staža političara na odlasku iz Sabora, što bi podmirila i sama plaketa. Pavletić ima privilegij prvozaslužnika već stoga što je u interegnumu, nakon smrti predsjednika Tuđmana, mjesec dana obnašao dužnost šefa države i izvršio mirnu predaju vlasti trećesiječanjskoj koaliciji. Kao da je nakon desetgodišnje demokracije to prvorazredan pothvat?! Ako mu je to i uknjiženo kao plus, što je s minusom zbog navodnog provlačenja saborske kartice za trivijalne kućne troškove ili traženja predsjedničke mirovine nakon jednomjesečnog staža na toj (privremenoj) dužnosti? Jalšovcu je pak čast iskazana za račun 17-godišnjeg zastupništva koji in continuo uživa još iz bivšeg sustava, a vjerojatno su mu neki honorirali i njegov bleiburški govor 2001. g. kada je nadahnuto ustvrdio da se hrvatska država začela gdje god su zakopane hrvatske kosti (!?) I što sad Mesić ima s tim?

Uza sav njegov populizam, povremenu neodmjerenost i neprilični crni humor, parlamentarizmu je dao nemjerljivo veći doprinos od nagrađenih, već time što se odrekao golemih predsjedničkih ovlasti u korist parlamenta.

Političke elite

No, problem je u tomu što se i tako razduženi Mesić uspio afirmirati kao glasnogovornik demokracije i njezinih temeljnih vrijednosti te pobrati simpatije kod kuće i izvan nje. Time je potakao ne samo rivalitet nego i animozitet kod dijela političkih elita, pa i onih koje su u formalnoj koaliciji sa strankom što ga je kandidirala (HNS). Mesić kaže da dugo nije bio u Saboru pa da tamo nema puno onih koji ga podržavaju. No, to nije razlog njihove opstrukcije šefa države. Miniranje Mesića dezavuira instituciju Predsjednika države, pa ako o njegovoj kandidaturi nije bilo suglasja u vladajućoj koaliciji, HNS s nominacijom nije smio ići. Jer, dva-tri glasa potpore koje je dobio ispod su elementarnoga predsjedničkog dostojanstva. Ova neugodna epizoda, kojoj su kumovali i sam HNS i njegovi jalni koalicijski partneri, posve demaskira nisku razinu hrvatske političke kulture, visok stupanj oportunizma i desnog dodvoravanja vladajućih, ali i odnose unutar nekonzistentne pozicije koja bi, takva kakva već jest, i sutra mamuzala narod i državu. Blago nama!