Vjesnik: 28. 05. 2003.

Vrijeme nametanja

Hrvatska se mora istinski nametnuti kao zemlja koja je vodeća u regiji ne samo po ekonomskim pokazateljima, nego i kao zemlja koja je lider i trend setter u političkoj i ekonomskoj regionalnoj suradnji. Za takvo što treba se riješiti starih strahova da će nas netko silom odvući u asocijacije koje ne želimo

BRUNO LOPANDIĆ

U svakoj politici, vrijedi to i za vanjsku politiku, iznimno je važan »timing«. Političari koji su zaduženi da se njome bave, zajedno sa svojom diplomacijom, moraju imati razvijen osjećaj za vrijeme, odnosno kada treba nešto pokrenuti, pokazati inicijativu, kada treba nekamo otputovati, kada treba biti glasan ili određeno razdoblje prešutjeti.

Takve finese hrvatskim političarima idu teško. O dobrim potezima u vanjskoj politici, a bilo ih je, uglavnom se šuti, a promašaji koji dovode do međunarodnih problema u pravilu se razglašavaju na sva zvona.

U sljedećih nekoliko mjeseci, bez suvišnog razmetanja besmislenim frazama, događat će se veliko europsko biti ili ne biti Hrvatske. No, to biti ili ne biti ne tiče se jedino i isključivo vanjske politike. Vlada je najavila da će se požuriti s donošenjem paketa 50 zakona u skladu s EU-standardima, a govori se da će Sabor, ako treba, zasjedati cijelo ljeto, kako bi se ti zakoni na kraju i izglasali.

Istodobno, takva žurba nije vidljiva kad je riječ o jednom od ključnih političkih preduvjeta da bi Hrvatska od Europske komisije uopće mogla dobiti pozitivno mišljenje o sposobnosti za pregovore i da, naravno, kasnije može započeti pregovore o punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Riječ je povratku izbjeglica i njihove imovine.

Fokus međunarodnog interesa sveo se na pitanje stanarskoga prava. Hrvatska politika već godinama izbjegava rješavanje tog pitanja pa se ponovno događaju smiješne situacije - inicijativu pokrene predsjednik, Vlada to uglavnom odšuti, onda diplomacija na Zrinjevcu, svjesna važnosti tog pitanja za EU, najavi velik sastanak, a onda opet nastane šutnja.

Na iznimno važan lipanjski skup Europske unije u Solunu Hrvatska mora doći s jasnim stavovima o svim pitanjima važnim za uključenje u elitni klub, u europsku Premier ligu. Bilo bi stoga vrlo dobro kad bi se, prije tog sastanka, Hrvatska Europskoj komisiji nametnula kao zemlja koja je pitanje povratka riješila.

Na stolu je, naime, rješenje prema kojem bi se stanarsko pravo vratilo onima koji su ga izgubili nepravedno i koji se uistinu namjeravaju vratiti i živjeti u Hrvatskoj. Dali bi im se stanovi za koje bi plaćali jeftiniji najam koji bi subvencionirala država. Takav hrvatski prijedlog, uz nekoliko zajedničkih primjedbi, prihvatile bi Europska komisija, SAD i OESS. Njihov je zajednički dokument Vladi poslan prošloga tjedna. Dakle, vrijeme je pogodno za rješavanje tog pitanja. Ne bi bilo dobro da se s tim opet odugovlači i to najmanje iz dva razloga - problem neće nestati, a loše bi odjeknule i moguće primisli da vlasti nedostaje političke volje.

Hrvatska se u ovom vremenu nametanja mora istinski nametnuti kao zemlja koja je vodeća u regiji ne samo po ekonomskim pokazateljima, nego i kao zemlja koja je lider i trend setter u političkoj i ekonomskoj regionalnoj suradnji. Za takvo što treba se riješiti starih strahova da će nas netko silom odvući u asocijacije koje ne želimo.

Europska komisija je svojim prijedlogom nove partnerske politike prema regiji jasno dala do znanja da se zemlje u regiji moraju naučiti međusobnoj suradnji, jer je to model koji ih sutra čeka u punopravnom članstvu. Hrvatska i dalje nekako potajice strahuje od regije, iako je primjerima dokazano da diplomacija pokrijepljena jasnom i definiranom politikom može učiniti važne iskorake (Prevlaka, rješavanje graničnih sporova, uspostava ekonomskih odnosa, liberalizacija trgovine).

Europska komisija je na sastanku Pakta o stabilnosti u Cavtatu, a prije i NATO na regionalnom sastanku u Ohridu, poručila da će mjerilo uspješnosti biti i aktivna suradnja u regionalnim inicijativama. U Ohridu se razgovaralo o sigurnosti, a nositelj projekta je bio NATO. Kako se Komisija i NATO o vodstvu konferencije nisu mogli dogovoriti, u prvi je plan došao Pakt o stabilnosti. Ne zna se je li netko na taj detalj upozorio premijera Račana. Premijer je, naime, nakon što ga je glavni tajnik NATO-a dva puta nazvao i molio da dođe u Ohrid, ipak otišao na partijski skup u Berlin. Diplomacija je u Cavtatu ipak popravila stvar i kao domaćin podržala Pakt.

Suprotnom uvriježenim strahovima, snažan angažman u regiji Hrvatsku od nje odvaja, približava je članstvu u EU, a u isto vrijeme pomaže ostalima da napreduju, jer je to u interesu svakoj pametnoj politici. Recept je već ranije upotrijebila Slovenija.

Da je došlo vrijeme nametanja, posebice kroz ispunjavanje potrebnih kriterija i jasnih političkih poteza, upozorio je grčki ministar vanjskih poslova Papandreou. On je na Svjetskom ekonomskom forumu u Ateni pozvao europske kolege da zemljama zapadnoga Balkana na sastanku u Solunu obećaju ulazak u EU, ustvrdivši da neke članice EU-a već sad pate od »umora od proširenja« i da žele usporiti proces.