Vjesnik: 30. 05. 2003.

Traži se kompromis koji će zadovoljiti EU i SAD

Pismo Europske komisije nije političkog karaktera nego složeni pravni naputak koji u detalje objašnjava poziciju Europske unije / Riječ je o pravnom tumačenju različitih situacija, pa naputak objašnjava kako bi se svaka zemlja trebala ponašati u slučaju da je riječ o američkom civilu, američkom vojniku, zatim što činiti ako je američki vojnik dio UN-ovih snaga, ako je dio NATO-ovih snaga / Hrvatski pregovarači smatraju da je unutar naputaka EU-a moguć kompromis

ZAGREB, 29. svibnja – Europska unija ne traži ultimativno od Hrvatske da se odluči između Bruxellesa i Washingtona nego je u Zagreb poslala pravne naputke kojima bi svakoj zemlji trebalo olakšati odluku treba li ili ne i pod kojim uvjetima potpisati sporazum sa SAD-om o neizručivanju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu, kazali su Vjesniku diplomatski izvori.

Budući da je do isteka američkog roka ostalo još punih mjesec dana, hrvatska diplomacija smatra da još ima mjesta za kompromis, ponajprije stoga jer će SAD i Europska unija o toj temi intenzivno pregovarati u lipnju. Naputak Europske komisije ne sadrži nikakve prijetnje posljedicama ako zemlja potpiše sporazum sa SAD-om – EU neće sankcionirati zemlje potpisnice.

Ministarstvo vanjskih poslova je prije četiri dana iz Europske komisije dobilo dokument koji je iz Bruxellesa poslan i svim ostalima zemljama od kojih je SAD zatražio potpisivanje sporazuma o neizručenju, no to pismo nije političkog karaktera nego složeni pravni naputak koji u detalje objašnjava poziciju Europske unije. Riječ je o pravnom tumačenju različitih situacija, pa naputak objašnjava kako bi se svaka zemlja trebala ponašati u slučaju da je riječ o američkom civilu, američkom vojniku, zatim što činiti ako je američki vojnik dio UN-ovih snaga, ako je dio NATO-ovih snaga...

Europska unija preporučuje da se SAD-u ne daje neograničeni imunitet, da sporazum ne bude recipročan, da od izručenja budu izuzeti samo neki američki dužnosnici i vojnici i da sporazum sadrži obvezu strane potpisnice da sama procesuira eventualne zločine.

Zato EU u napucima preporučuje da se u ovo pitanje ulazi pažljivo i da se ne potpisuje ugovor koji bi bio u suprotnosti sa zajedničkim stavom Unije. Albanija je, primjerice, došla pod udar EU-a jer je sa SAD-om potpisala sporazum o neizručenju svih američkih građana.

Zbog složenosti ovog pitanja hrvatski pregovarači smatraju da je unutar načela koje je objavila Europska komisija dovoljno prostora za političko-diplomatski manevar. Stoga se konačna odluka, napominju diplomati, ne može donijeti na temelju emocija i osjećaja pravednosti, nego unutar načela koje propisuje Unija i političkog interesa Hrvatske da održava dobre odnose sa SAD-om.

Ovako diplomatski sročena fraza može značiti samo dva smjera političko-diplomatskog djelovanja u sljedećih mjesec dana: Hrvatska će se pokušati izboriti za izuzeće ili će probati potpisati sporazum koji se neće kositi s napucima EU-a.

Naši su pregovarači priznali Vjesniku da je situacija osjetljiva, jer je Hrvatska u specifičnom položaju: nije strateški partner SAD-a, a nedavno joj se otvorila jasna perspektiva brzog ulaska u EU. S druge strane, zemljama poput BiH i Albanije isplati se riskirati, jer im je jasno da u EU neće ući tako brzo. Europska unija funkcionira drukčije od SAD-a, mnogo sofisticiranije, a moguća razina pritiska na zemlje je to veća što je zemlja bliže članstvu u EU. Ni jedna zemlja zapadnog Balkana nije dijelom pravnog sustava EU-a.

O ovom pitanju pregovori EU-a i SAD-a traju, a zemlje iz regije imat će prigodu o tome raspravljati i na solunskom sastanku EU-a, 20 i 21. lipnja. Europska unija i SAD će 25. lipnja u Washingtonu održati velik sastanak na vrhu da bi uklonili postojeće nesuglasice, što je samo nekoliko dana prije isteka američkog roka. Očekuje se da će Hrvatska svoju odluku stoga donijeti u posljednji tren.

Bruno Lopandić

Popravni ispit

BRUNO LOPANDIĆ

Nalazi li se Hrvatska uistinu u procjepu između Europske unije i SAD-a, kako se to u posljednje vrijeme percipira u javnosti, ili je u pravu američki veleposlanik Lawrence G. Rossin koji to odlučno demantira?

Kao uvijek, odgovor se nalazi negdje u sredini. Europska unija poslala je svim zemljama pravne naputke koji bi po svojoj složenosti mogli nekome komotno poslužiti kao doktorat iz međunarodnog prava, detaljan popis varijanti unutar kojih bi neka zemlja mogla ili ne potpisati sporazum s Amerikancima, a da u isto vrijeme ne krši bruxelleska načela.

Hrvatska se uistinu nalazi u osjetljivoj situaciji, no ona nije dramatična. U sljedećih se mjesec dana diplomacijama otvara prostor za djelovanje da bi se postiglo za sve dobro rješenje. Europska unija sasvim sigurno neće sankcionirati državu koja potpiše sporazum sa SAD-om, posebice ako se bude držala načela iz naputaka. U osjetljivoj i finoj pravno-diplomatskoj igri oko ovog pitanja Hrvatska ima mjesec dana vremena za manevre.

Ova je priča, međutim, podsjetnik na sve promašaje koje je hrvatska vanjska politika učinila u posljednjih nekoliko mjeseci, ali i nasljeđa propusta iz prošlosti. Budući da Hrvatske nema na američkom popisu zemalja koje su izuzete, sasvim je jasno da Hrvatska u američkim očima nema status saveznika i strateškog partnera, bez obzira na uvjeravanja hrvatskih političara u suprotno, koja traju cijelo desetljeće. Hrvatska je platila i cijenu svoje sporosti i nevoljkosti u ispunjavanju potrebnih kriterija za članstvo u NATO-u. Iz američkih su zahtjeva, naime, izuzete sve NATO-ove članice. Dodatne komplikacije koje Hrvatska ima danas izazvane su neviđenim kratkovidnim ponašanjem vezanim uz krizu u Iraku. Vrlo površno i brzopleto hrvatska se politika istrčala, u samo nekoliko dana mijenjala je mišljenja i na kraju vjerojatno jedina u Europi smatrala da se treba čvrsto opredijeliti između Europe i SAD-a. Sada kad je njemački kancelar Gerhard Schröder na sastanku G-8 u Evianu pozvao na obnavljanje partnerskih veza sa SAD-om, Hrvatsku je zajedno s ostalim zemljama dočekao američki zahtjev za potpisivanje sporazuma o neizručenju. Može li se ovaj put donijeti razborita odluka koja će ostvariti potrebno partnerstvo sa SAD-om, a u isto se vrijeme neće kositi s Unijinim načelima. Nakon ranije počinjenih gafova, sada je to mnogo teže.