Vjesnik: 02. 06. 2003.
Težak put do kompromisa
BRUNO LOPANDIĆ
Vremena i prostora za kompromis Hrvatske i SAD-a o američkom zahtjevu za potpisivanje bilateralnog sporazuma o neizručivanju američkih građana ima, no bitno je omeđen hrvatskim propustom da se – iskazujući potporu SAD-u – u međunarodnoj zajednici nametne kao globalni igrač kad je riječ o iračkoj krizi.
Tako se, jednom rečenicom, može opisati položaj Hrvatske uoči istjecanja roka nakon kojega bi, ne potpiše li sporazum, izgubila dio vojne američke pomoći. Zamjenik direktora State Departmenta za jugoistočnu Europu Jonathan Benton potvrdio je da je još riječ o otvorenom pitanju, što i dalje ostavlja dovoljno vremena za mogući kompromis, no Benton je jasno naznačio kako bi situacija bila znatno jednostavnija da se Hrvatska drukčije ponašala u Iračkoj krizi.
Hrvatsku bi vanjsku politiku trebao više zabrinjavati drugi dio Bentonovih opaski. Odnosi s Hrvatskom nisu trenutno na vrhuncu i to zbog rata u Iraku i Međunarodnog kaznenog suda. Nedostatak partnerstva kad je riječ o razoružavanju Saddamova režima naštetio je američko-hrvatskim odnosima, ustvrdio je Benton. Hrvatska se vanjska politika u jeku iračke krize nepotrebno istrčala i oštro osudila američku politiku prema Iraku, bez promišljene strategije, pod jeftinom devizom »da je Hrvatska ponosna zemlja i da ima kičmu«, pa je smatrala da je stala ne europsku stranu. Ostale europske zemlje, posebice tranzicijske, svjesne unutareuropskih podjela, uglavnom se nisu isticale.
Iskustvo Poljske koja je djelatno podržala vojnu akciju u Iraku pokazalo je da joj to nije smetalo da potpiše sporazum za ulazak u EU. Sad je postala jedan od najsnažnijih međunarodnih čimbenika u Europi. Da se hrvatska vanjska politika tada pametnije ponašala, sigurno bi joj bilo jednostavnije postići kompromis o američkom zahtjevu za neizručenje.
Ususret sastanku G-8 u Evianu, Bush i njegovi europski partneri, uključujući Chiraca i Schrödera, pozivaju na obnovu zajedništva i prevladavanje razlika uzrokovanih iračkom krizom. Takav je scenarij bio vrlo predvidljiv za mnoge europske zemlje i njihove državnike, osim za Hrvatske. U snažnoj fazi zalječenja transatlantskih razlika i najavljenih pregovora Europske unije i SAD-a o američkim zahtjevima za izuzeće bilo bi zanimljivo ponovno priupitati hrvatske političare na čijoj su to strani. U ovoj je priči najmanje važno koliko bi to novca od američke vojne pomoći Hrvatska mogla izgubiti.