Uskoro će u lov na birače krenuti ispolirani politički manekeni za koje se neće znati iznose li vlastite stavove ili se zauzimaju za stvari za koje su im savjetnici za komunikacije rekli da su dobre

U doba vladavine Franje Tuđmana političari su imali relativno lagan posao. Premda opozicijske stranke nisu bile sasvim homogena cjelina ipak je postojala jasna razlika između HDZ-a i suprostavljene mu opozicije. Tuđman je sebe predstavljao kao isključivog jamca opstanka hrvatske države dok su njegovi oponenti pokušavali uvjeriti birače da je to čista demagogija, ukazujući usput na činjenicu da društveni probemi nisu ništa manje važni nego državni. Ni jedni ni drugi nisu osjećali potrebu za marketinškim stručnjacima koji bi ih podučili kako nastupati u javnosti.

Tuđman je možda tu i tamo poslušao Rikarda Gumzeja koji mu je sugerirao kakvo odijelo izabrati za određenu prigodu. Ali da starom predsjedniku netko savjetuje kako se prikazati što boljim to je bilo nezamislivo. Zna se – HDZ, ostali su smutljivci i prodane duše, glasila je jednostavna i efikasna Tuđmanova formula zahvaljujući kojoj nije izgubio nijedne izbore na kojima se natjecao. Nije mario što o njemu misle svi oni koji su tvrdili da nije nužno da Hrvatskom uvijek vlada (ne)prosvijećeni apsolutist.

Fatalistički raspoloženi oporbenjaci nisu vjerovali da je Tuđman pobjediv, a pogotovo nisu smatrali da bi im dodatne glasove mogao donijeti u marketinškim laboratorijima popravljeni javni imidž. Zato su se u prošlom desetljeću ionako malobrojne agencije za odnose s javnošću, kad su stranke u pitanju, zadovoljavale tek narudžbama za predizborne radijske i televizijske spotove.

Danas, međutim, hrvatska reklamna poduzeća doživljavaju pravi procvat, a posla ima toliko da su političari počeli angažirati i strane spin doctore. Rade se analize, press-clipinzi i organiziraju seminari za članove stranke na kojima im stručnjaci za imidž otkrivaju tajne uspješnog bavljenja politikom. I uskoro će Hrvatskom u lov na birače, umjesto neumivenog Tuđmana, krenuti ispolirani politički manekeni za koje se neće znati iznose li vlastite stavove ili se zauzimaju za stvari za koje su im savjetnici za komunikacije rekli da su dobre.

Promjena na čelu HDZ-a zaista je drastična. Tuđmana je zamijenio Ivo Sanader koji se, naročito u posljednje vrijeme, ponaša u skladu s krilaticom »imidž je sve«. Što se tiče odijevanja tu za njega ni ranije nije bilo nepoznanica. Stilisti koji ovih dana odabiru odjeću u kojoj će čelnici HDZ-a osvanuti na predizbornim plakatima hvale Sanadera i njegov osjećaj za usklađivanje boja. Ali još je važnije da je oko predsjednika HDZ-a formiran marketinški tim koji u velikoj mjeri određuje Sanaderove aktivnosti. Taj je tim, primjerice, dugo analizirao treba li Sanader u pitoresknom zagrebačkom prigradskom naselju Hrašće osobno otkriti brončanu skulpturu bika ili će to loše utjecati na njegov besprijekorni imidž. I odluka da Sanader ne daje opširni intervju časopisu Playboy rezultat je procjene spomenutog tima. Smatraju da u ovom trenutku iz nekog razloga takav intervju ne bi koristio Sanaderu.

Posebna su priča Sanaderova stajališta i njihova prezentacija. Zaključeno je da predsjednik HDZ-a treba samo jednom izreći što misli o pojedinom pitanju bez naknadnih pojašnjenja. Tako je bilo u slučaju HDZ-ove podrške američkoj vojnoj intervenciji u Iraku kao i sa suglasnošću stranke sa sporazumom o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu. Sanader je pod snažnim utjecajem američkog lobista Miomira Žužula formulirao politiku HDZ-a, kazao što je imao da bi onda odbijao više o tome govoriti. Tko je pravi Sanader možda doznamo tek poslije izbora.

Blagodati PR-a Ivić Pašalić otkrio je ranije nego Sanader. Pojedini Pašalićevi žestoki zagovornici uvjereni su da je izbore za predsjednika HDZ-a izgubio upravo zbog potpunog stavljanja u ruke jednog zagrebačkog spin doctora koji je javnosti poželio predstaviti sasvim novog Doktora. Umjerenog, proeuropskog intelektualca krajnje nesklonog zakulisnim igrama. Preobrazba nije uspjela i Pašalić je nakon osnivanja HB-a ponovno nabacio imidž tvrdog Hrvata, nepovjerljivog prema svijetu.