Vjesnik: 05. 06. 2003.

Bitno je da nema svađe

Europska je obrana kao i europska monetarna unija ili schengenska Europa bez granica: pripreme traju dugo, ali kada se svi elementi spoje, radi. U tom obrambenom, sigurnosnom integriranju Europu je sokolila saveznička zapadna obala Atlantika

LADA STIPIĆ NISETEO

Osamostaljivanje je veoma, veoma težak posao. U sferi zajedničke europske obrane, Unijine države zainteresirane za ovaj dio integracijskog »švedskog stola« prvo su dugo dvojile ući ili ne ući u dublje povezivanje. Europska je obrana kao i europska monetarna unija ili schengenska Europa bez granica: pripreme traju dugo, ali kada se svi elementi spoje, radi.

U tom obrambenom, sigurnosnom integriranju Europu je sokolila saveznička zapadna obala Atlantika. Kada su se države EU-a dogovorile da je vrijeme za preuzimanje nešto praktičnog tereta na leđa i testiranje sposobnosti budućeg ozbiljnog projekta na minijaturnoj misiji bez izgleda da propadne - makedonskoj - ohrabrivanje je evoluiralo u nešto što će američka strana nazvati legitimnim savezničkim zahtjevom da sve legne na pravo mjesto, a europska, čak i britanska, bespredmetnim zanovijetanjem.

Makedonska je misija u formalnom transferu zastava od modre NATO-ove s ružom vjetrova na modru zvjezdanu Unijinu - što je zapravo jedina prava, vidljiva razlika - zahtijevala mjesece da se zapadna strana savezničke osovine posve uvjeri da, eto, štimaju svi elementi sustava zapovijedanja i da će Nijemac/Francuz/Talijan/Belgijanac u ulozi EU-zapovjednika jednako uspješno funkcionirati kao što je to radio dok je bio NATO-ov.

Osamostaljivanje je težak posao. Novi kratki spoj nastao je kada je EU odlučio postati još poduzetniji, opet ohrabren Amerikancima, pa zaključio kako je vrijeme da europske poslove vode Europljani i zainteresirao se za EU-nastavak SFOR-ove mirovne misije u Bosni i Hercegovini. Osamostaljivanje su zdušno zagovarali Britanci, među ostalim i stoga što bi više kontinentalne inicijative omogućilo Amerikancima prebacivanje trupa na druge strane svijeta. S naraslim potrebama i povećanim proračunom u provedbi strategije preventivnih napada, svaka pomoć »ekonomskog diva i političkog patuljka« može biti dobrodošla.

Amerikanci su se zapravo povukli iz Bosne i njihovo je prisustvo više simbolično, sa samo 1500 ljudi u misiji sa 12 tisuća vojnika. Lideri EU-a su u Kopenhagenu, u prosincu prošle godine, Solani i ekipi dali zadatak da predloži okvire preuzimanja akcije u BiH, što je Ministarsko vijeće i učinilo. U veljači su na summitu Francuzi i Britanci ponovno istaknuli interes za takav scenarij.

Unija je u praktičnom osamostaljivanju napredovala malim ali sigurnim koracima, od 1. siječnja uvela je policiju u BiH, potom je u ožujku NATO-ova »Jantarna lisica« postala Unijinom »Slogom« u Makedoniji.

Onda je došao hladan tuš, europske su ambicije zaustavljene - ne dugo, uvjerava glavni tajnik NATO-a - jer su Amerikanci, dakle strana koja je uvjeravala Europljane da je vrijeme za malo vlastite inicijative, naglo otkrili toplu vodu da se Bosnom i Hercegovinom šeću Karadžići (čega je bilo i kada su od Europe počeli tražiti više poduzetnosti) i da sigurnosna situacija nije »dovoljno »makedonizirana« da bi se tim laganim zadatkom mogli samostalno pozabaviti. I da je stoga NATO jamstvo uspjeha - kao što EU neće biti, iako je sve isto, osim zastave.

Situacija je složena, situacija je previše izazivajuća, situacija je preopasna, ne damo SFOR Uniji, američka je poruka - na opće iznenađenje Europljana kojima, makar zdravorazumski, nije jasno stopiranje. Zanovijetanje sa sustavom zapovijedanja u prvoj misiji mogli su još razumjeti - stvari su trebale leći na mjesto - no ovo smrdi na klipove pod europska kola. »Ne, nema svađe, tko o svađi priča želi dići prašinu«, čuje se s američke strane. Unija se utješila obećanjem da će vrijeme o ozbiljnoj raspravi doći »uskoro« i spoznajom da su partneri opet nepredvidljivi.

EU će svoju sposobnost samostalne sigurnosne i obrambene politike testirati u Kongu s 1400 ljudi, od kojih će polovica biti Francuzi i vojnici iz EU-a te afričkih država. Misija bi mogla biti zahtjevnija i opasnija od bosanske. Na trusnom području sjeveroistoka Republike Kongo trenutno tjeraju izbjeglice: brojke su sve bliže onima na Balkanu, a žrtve u obračunima lokalnih oružanih grupica mjere se stotinama, idući prema tisućama. Zemljom divljaju gospodari rata, zločinci, nered, nesigurnost, strah. Sve ono što je u Bosni bilo i sada nije.

Problem je i s mirotvornim operacijama da se one najmanje provode radi mira (jer onda u Ruandi ne bi bilo genocida) ili unesrećenih ljudi. Inače bi EU pokazao zube na Balkanu mnogo ranije, radi stabilnosti. U igri su viši interesi. Kongo je težak, zahtjevan, ružan, izazovan test mjere do koje je stiglo europsko sigurnosno osamostaljivanje.

Ministarsko je vijeće dalo formalno zeleno svjetlo operaciji i za to je trebao samo obećavajuće ekspeditivan tjedan dana od rezolucije Vijeća sigurnosti. U dobra, stara vremena Unija je trošila mjesece, pa i godine da se dogovori. Cijenu je platio europski jugoistok. Cijenu će platiti još netko zbog činjenice da je, eto, između EU-a i Sjevernoatlantskog saveza sve dogovoreno, jedino se razilaze interesi. Bitno je da nema svađe.