Slobodna Dalmacija: 09. 06. 2003.

Nije županu lako

Saša LJUBIČIĆ

Eno, veli, nekidan u "Jutarnjemu listu", da je zbog Sanadera i kolega mu iz stranačkog vrha, pod većim stresom nego u doba komunizma. A, to nije, ma što vi zločesti mislili, za profesora Lukšića bio mali stres.

Ta, u to vrijeme je bio progonjen! Toliko mu nisu dali mira da je silom morao završiti njihove škole po njihovu programu, pa diplomirati na njihovu - crvenom fakultetu, a valjda, i pod "prijetnjom smrti", steći zvučne akademske titule što je sve iziskavalo i te kakvih živaca.

Tek kad se za vrijeme komunjara zaposlio na fakultetu, pa sudjelovao i na okruglom stolu o temi "Marksisti i kršćani", to je bio stres nad stresovima, koji ga je mogao koštati zdravlja.

Bavio se uspješno i prevoditeljskim radom, mnogim je povratnicima prevodio dokumente ne bi li iskamčili njemačke mirovine, pa danas nitko ne može reći da se nije stresno žrtvovati za našu stvar.

I još je te dokumente ovjeravao pečatom na kojem je pisalo: BRANKO Lukšić, a što mislite da mu je bilo lako od UDBE i KOS-a kriti da se zapravo zove Branimirom?

I, danas ga ponovno progone iz fotelje, a on se kao prava Hrvatina ne predaje. I, čvršći je no ikada u obrani pravice. Branko, izdrži! Za Tvoju stvar!