Slobodna Dalmacija: 09. 06. 2003.
Nečista savjest
Sramne poteze bivše vlasti, a jedan od njih je i slučaj obitelji Zec, današnji vlastodršci ne kane raščistiti
Vuk ĐURIČIĆ
Najava potpredsjednika Gorana Granića da će Vlada odbiti prijedlog nagodbe o odšteti koju od države traže odvjetnici preživjele djece zagrebačke obitelji Zec, uz nebulozno obrazloženje da bi to "bio presedan, nakon kojega bi se mnogi drugi mogli javiti sa sličnim zahtjevima", još je jedna potvrda da se vladajuća nomenklatura ne želi uhvatiti u koštac s neugodnim slučajevima i raščistiti neke od najmračnijih događaja iz nedavne hrvatske proš
losti.Troje od ukupno petero članova obitelji Zec ubijeno je početkom prosinca 1991. godine. Mihajlo Zec ispred obiteljske kuće na Trešnjevci, a supruga mu Marija i dvanaestogodišnja kćer Aleksandra na Sljemenu. Preostalo dvoje djece, tada 6,5-godišnju Gordanu i 9,5-godišnjeg Dušana, od zločinačke su ruke spasili susjedi poslavši ih baki u BiH.
Kad su novinari otkrili stravičan zločin i njegove počinitelje, uslijedila je farsa režirana od strane bivšeg vrha države, bolje reći Pantovčaka. U sudskom procesu zločinci su oslobođeni jer su njihova priznanja, zbog proceduralne greške, proglašena nezakonitim dokazom. To se, naravno, nije dogodilo slučajno jer je to manje-više bila ustaljena praksa ondašnjeg funkcioniranja pravne države. Ubojice ljudi "nečiste" krv
i, a radilo se o pripadnicima pričuvnog sastava MUP-a, ne samo da nisu osuđeni, nego su bili i nagrađeni. Njih je Tuđman posve amnestirao, dodijelivši im visoka državna odlikovanja.Sramne poteze bivše vlasti, a jedan od njih je i slučaj obitelji Zec, današnji vlastodršci nisu, a po svemu sudeći, ni ne kane raščistiti. Ako "domoljubi" koji su ubili troje članova obitelji Zec, a među njima je bila i dvanestogodišnja Aleksandra, neće biti primjereno kažnjeni, a po svemu sudeći neće, što je za svakog normalnog
čovjeka, ali i za hrvatsku državu u cjelini, sramno i neodrživo, onda bi država, ako je demokratska i humana, morala pokazati barem trunčicu razumijevanja prema preživjelim članovima obitelji Zec, ali i prema drugim ljudima koje je zadesila slična sudbina.Bez obzira na formalno-pravnu stranu cijelog slučaja, a ona je, reklo bi se, posve jasna jer su zločin počinili pripadnici MUP-a i država će u konačnici morati platiti odšetu preživjelim članovima obitelji Zec, ponašanje današnjih vlastodržaca je gledano s druge, moralne i ljudske strane, posve neprihvatljivo, da ne kažemo sramotno.
Isto to se može reći i za neke druge slučajeve, a jedan od njih i ubojstvo Milana Levara, kojeg država nakon svjedočenja u Haagu, iako je to od nje traženo, nije zaštitila. Njegova obitelj zbog toga s punim pravom od države traži odšetu. A na odšetu, to je posve jasno, imaju pravo i preživjeli članovi obitelji Zec, ali i svi drugi, ma što o tome mislili Goran Granić i pripadajuća mu nomenklatura, kojima je na bilo koji način uč
injena nepravda. Preživjelim članovima obitelji Zec i Levar ona je zasigurno učinjena. I to na najstrašniji mogući način.