Vjesnik: 16. 06. 2003.

Stan akademika Pavletića možda nema radnu sobu, ali je jeftino »otkupljen«

U svom reagiranju na zastupničku samododjelu nagrade za promicanje demokracije, Dobroslav Paraga spomenuo je (Vjesnik, Stajališta, 9. lipnja) činjenicu da je akademik Vlatko Pavletić, doktor znanosti, sveučilišni profesor, potpredsjednik Hrvatskoga sabora, bivši predsjednik Hrvatskog državnog sabora, bivši privremeni predsjednik Republike Hrvatske – svojedobno (u onom mrskom komunističkom režimu) dobio »luksuzan stan u središtu Zagreba veličine 150 četvornih metara«.

Iz reagiranja Hrvoja Šošića, uglednog hrvatskog ekonomista i utemeljitelja i vođe Hrvatske stranke, ne možemo zaključiti zašto bi Paraga o tom stanu lagao. Ispada tek da nije luksuzan, nego da je taj »stan sramota svih nas«, jer je »bez radne sobe« i akademik Pavletić »piše u kuhinji, kada obitelj dođe u posjet ili gleda televiziju«. Nije spomenuo kako to da u 150 kvadrata nije bilo mjesta za radni prostor.

Ostaje jedna gorka činjenica. Većina hrvatskih obitelji – gotovo četiri petine svih u Hrvatskojm, svoj su stan (kuću) kupili ili izgradili po pravim, tržišnim cijenama, ili ga naslijedili od svojih predaka koji su taj stan (kuću) stekli upravo na taj način. Za razliku od njih – obitelj akademika Pavletića dobila je tzv. stanarsko pravo, a u vrijeme vladanja HDZ-a taj je stan i »otkupljen« za jeftin novac (dakle, nije kupljen, nego »otkupljen«), za otprilike 8 do 12 posto njegove stvarne vrijednosti. Kao i mnogi od onih koji su se »slučajno« u devedesetim godinama našli u državnom vrhu, »slučajno« je i taj stan svojedobno komunistički režim oduzeo u valu oduzimanja imovine od hrvatskih građana i uništavanja jedne od ekonomskih osnovica hrvatstva. A u takvim stanovima neki su se, kako se to u novinama počesto ističe, našli »slučajno«. »Slučajno« među takvim otkupljivačima oduzetih stanova i vila nalazi se i akademik Pavletić. Zanimljiv je brojčani podatak: takvih je obitelji u Hrvatskoj samo oko jedan i pol posto, tj. oko 30 tisuća, četrdesetak puta manje nego onih koji žive u stanu koji je stečen po pravoj cijeni (oko 1,4 milijuna obitelji).

Koliko je »demokratski« bilo u komunističko vrijeme oduzimati ljudima u Hrvatskoj (i Jugoslaviji) njihovu imovinu, to je svakomu jasno. Onda su »promicane« neke druge vrijednosti, i o tim i takvim »promicanjima«, u devedesetim godinama mnogi su »demokrati« šutjeli. A sve ono što se pohvalno može reći o akademiku Pavletiću – a ima se što reći – napisali su Željko Sabol (9. lipnja) i Hrvoje Šošić (11. lipnja).

JAKOB PETRIĆ, Zagreb