Naime, željezna haška lady hladno je odbila Mesićevu molbu da se izađe ususret zahtjevima optuženog i odbjeglog generala. Hrvatskom je predsjedniku poručila da njegovo angažiranje u slučaju Gotovina »nije bila dobra reakcija« te ga je poučila onome što je i sam donedavno tvrdio – da je Haški sud jedino mjesto na kojem se Gotovina može oprati i osloboditi. »U ovoj situaciji jedino je rješenje da se optuženi dragovoljno preda ili uhiti i prebaci u Den Haag, te da se pojavi pred sudom«, stoji u pismu. Ponte je odbacila i mogućnost da haški istražitelji saslušaju Gotovinu u Zagrebu, prije nego se on pojavi pred sudom. Zatražila je da se slučaj Gotovina iz »javne i političke domene što prije vrati u područje legalne procedure«.

Nakon što je popio grubu hašku odbijenicu, Mesić se sada s Račanom natječe u dubioznim izjavama. Premijer tvrdi da Gotovinin predmet »dobro stoji« i skrivenom se generalu osobno nudi za svjedoka pred Haškim sudom. Šef države izjavljuje da je položaj generala Gotovine sada »bitno drukčiji« te da je njegovim angažmanom slučaj dobio na ubrzanju. Ostaje kod najave da bi odbjeglog generala svakako primio, ako mu pokuca na vrata. Na prijetnju Gorana Granića da bi Gotovina u tom slučaju bio uhapšen, Mesić odgovara da ministri ne hapse. Vladinog je šefa za odnose s Haškim sudom trebalo podsjetiti kako je svoju volju da uhapsi optuženog generala vlast uvijek dosad uspjela proigrati.

Račan je konačno uspio ostvariti svoj tajni cilj – da Mesića, koji mu je svojim stavovima, inicijativama i hrabrim političkim iskoracima stalno udarao ritam, svede na svoju razinu. Zapravo se to dogodilo bez njegove zasluge, šef se države sam prizemljio. Još prošle jeseni, povodom pristizanja haške optužnice protiv sada već pokojnog generala Bobetka, predsjednik se naciji obratio podsjećanjem da Hrvatska mora poštovati međunarodno preuzete obaveze te bez izuzetka i ostatka surađivati s Haškim sudom: »Riječ je o punoj suradnji, u svakom slučaju i u svako vrijeme«. Upozorenja da nitko nema mandat voditi Hrvatsku u novu izolaciju jasno su išla i na adresu Vlade.

Zbog Mesićevih istupa Račan je već mnogo puta gutao velike knedle. Bez njih, njegova bi se politika oklijevanja, jalovosti, kompromiserstva, reformi bez reformiranja društva, povlađivanja nacionalistima i desničarima, light tuđmanizma mogla predstavljati kao dobra i jedino moguća. Sanjao je o tome da se »remetilački faktor« s Pantovčaka ušutka ili nivelira s općom političkom močvarom. Čini se da su njegove molitve uslišane. Predsjednik se sada sam upustio u kockanje i avanturu, kojom bi svu svoju dosadašnju reputaciju mogao baciti pod noge.