Vjesnik: 21. 06. 2003.

Hrvatska će ući u novu Uniju

BRUNO LOPANDIĆ

Posljednji sastanak Europske unije pod grčkim predsjedanjem u Porto Karrasu, ljetovalištu kraj Soluna, označio je početak velike europske avanture. Šefovi Unijinih država i vlada prihvatili su nacrt budućeg europskog ustava, no samo kao temelj. Preostala pitanja o ovlastima još se trebaju usuglasiti, a dnevni red je zadan - do kraja prve polovice 2004. godine EU treba imati svoj ustav.

Proces europskih integracija od ranih pedesetih godina prošlog stoljeća, kada se nekoliko zemalja udružilo iz specifičnih ekonomskih interesa, prešao je dugačak put. U samo nekoliko posljednjih godina Unija je proces integracija znatno ojačala. Prije samo petnaestak godina bilo je nezamislivo da će tadašnja zajednica prerasti u Uniju, da će donijeti zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a posebice monetarnu, te da će i dalje širiti svoje članstvo na europski istok i jugoistok.

Euro je samo prije nekoliko godina izgledao kao mrtvo slovo na papiru, a danas snažno pritišće Veliku Britaniju da se ostavi oponiranja iz političkih razloga koji su sve bljeđi pred onim ekonomskim. Pritisak integracija u Europi osjećaju svi - mali i veliki, bogati i siromašni. Ne isplati se ostati u globaliziranom svijetu izvan integracija, i to ne samo radi ekonomije. Politički prestiž i utjecaj u međunarodnim odnosima ostvaruje se upravo kroz integracije unutar kojih se suodlučuje.

Rasprava o Ustavu pokazala je da EU, odnosno njegove zemlje članice, još uvijek nisu zrele za federalni koncept. Države, nositeljice suvereniteta, i dalje će biti važne, ali dio tog suvereniteta prenijet će u zajednička tijela.

Hrvatska je aplicirala za članstvo u jednoj, a ući će u sasvim drugu Uniju. U toj će Uniji s povećanim članstvom borba za isticanje vlastitih stavova biti mnogo teža. Prije toga Hrvatska još ima mnogo posla u, kako se to suhoparno govori, ispunjavanju kriterija. Riječ je, naime, o integraciji koja dijeli zajedničke vrijednosti. Približavanje Europskoj uniji uspješnije je kada se opiranje prihvaćanju zajedničkih vrijednosti sve manje objašnjava nepravdom ili ispraznim frazama o tome da Hrvatska neće biti ničiji poslušnik. To nije temelj integracija.