Novi list: 23. 06. 2003.

HDZ – meštrija od halabuke

Piše: Jelena Lovrić

Sabor HDZ-a, osmi po redu, održan u subotu u Zagrebu, potvrdio je moć te velike stranke, ali je također potvrdio i njena ograničenja. Oko pet i pol tisuća izaslanika djelovalo je impresivno, ali masovke su uvijek bile HDZ-ova specijalnost. Sanader je otvoreno uživao u ulozi sada već neprikosnovenog šefa najjače hrvatske stranke, ali uvjete da bi postao budući predsjednik Vlade, kako ga najavljuju, nije uspio osigurati. HDZ još uvijek nema ozbiljnog koalicijskog saveznika. Situacija nije tako dramatična kao prije tri godine, kada su od njih svi okretali glavu, ali je dovoljno ozbiljna, možda i nesavladiva, i pokazuje da umijeće građenja partnerstva još nisu savladali.

Prvo, Sanaderu je na sabor došlo više inozemnih nego domaćih gostiju. Inozemci su mu važni, jer je jedan od njegovih najvećih problema pred predstojeće izbore savladavanje rezerviranosti, koju prema Tuđmanovoj stranci pokazuje međunarodna zajednica. Neki su dolaskom htjeli izraziti podršku njegovim pokušajima normaliziranja HDZ-a. Bez obzira što se američka ambasada već ogradila od apsolutne podrške, koju je izrazio jedan bivši američki kongresmen, činjenica je da Sanaderovo titranje Bushu, čija administracija donedavno za njega nije htjela ni čuti, sada već daje ploda. Iz Washingtona, naime, u posljednje vrijeme stižu ocjene da održanje sadašnje vlasti u Hrvatskoj Amerika ne smatra svojim interesom. Ali Sanaderovo drukanje da se podrži američki rat protiv Iraka i njihovo izuzeće od jurisdikcije Međunarodnog kaznenog suda nije mu preporuka kod glasača u Hrvatskoj.

Još veće probleme HDZ-u najavljuje činjenica da su sa sabora izostale redom sve najvažnije hrvatske stranke. Izostao je i najzanimljiviji mu HSS, uvrijeđen nedavnom izjavom Branimira Glavaša da su agro-mafijaška stranka. Bez obzira je li to bio stvarni razlog ili samo izgovor, ali iz njega slijedi da će Sanader teško pribaviti partnere dok mu suradnici prakticiraju bahat i jastrebovski pristup. Račan je u tom pogledu mnogo podatniji i Tomčić se, očito, navikao da ga paze i maze.

Drugo, Sanader se kladio da će baš njegova stranka uvesti Hrvatsku u Europsku uniju. S tim u vezi potvrdio je da će ispuniti uvjete Bruxellesa, čak je, kaže, spreman i na suradnju s Haškim sudom. Ali slučaj generala Gotovine nije ni spomenuo. A najveći je dio HDZ-ova sabora glasno protestirao kad je Doris Pack izrazila nadu da će Gotovina otići u Haag i suočiti se s tamošnjim Sudom. Taj detalj govori o stvarnoj spremnosti HDZ-a da prihvati europske kriterije.

Treće, Sanader je predizborno obećao med & mlijeko. Ali njegova obećanja nisu uvjerljiva. Obećao je smanjenje poreza, ali baš je HDZ uveo drapajući visok PDV. Zato njegovo mahanje poreznim olakšanjem djeluje kao svojedobna Crkvenčeva predizborna šala-mala o smanjenju PDV-a. Javnost je, valjda, naučila da takve najave prima s rezervom. Sanader je u pravu kad kritički spominje kako ministri sadašnje vlasti sklapaju poslove sa svojim privatnim poduzećima, ali sve pokvari kad potom svečano, u ime HDZ-a, objavi rat korupciji. Jer, zvuči cinično kad obračun s kriminalom najavljuje stranka povezana s epohalnom pljačkom Hrvatske.

Sedam sati bučnog HDZ-ova saborovanja, u pobjedničkom ozračju, prebukirano ovacijama, burnim pljeskanjem i skandiranjem, možda zaista najavljuje veliki uspjeh na skorim izborima. Ali njihova će pobjeda biti prije svega poraz Račanove vlasti.