Marginalne političke snage koje još tvrde da je regionalni pristup EU-a zapravo zamka za Hrvatsku, nakon solunskog skupa postale su još marginalnije i osamljenije u svojim stavovima / Sastanak na vrhu je pokazao kako koncepti individualnog pristupa i regionalne suradnje nisu u suprotnosti nego su komplementarni

Očekivali smo upravo ono što smo dobili, a to je mnogo - ova jednostavna rečenica hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, izrečena nakon posljednjeg dana solunskog skupa EU-a posvećenog zapadnom Balkanu, stilski je svojstvena Mesićevu razigranom stilu, no ona je u osnovi sasvim precizna.

Bez obzira na rasprave o tome je li Unija mogla ili trebala odrediti više novca kako bi se zemljama jugoistočne Europe pomoglo da što prije ispune standarde, grčko predsjedništvo učinilo je u šest mjeseci zapadnom Balkanu veliku uslugu - uspjelo je regiju nametnuti kao prioritet, što je posebice vrijedno zbog problematičnih šest mjeseci za samu Uniju - grčko se predsjedništvo, uz složeno pitanje donošenja ustava i institucionalnih reformi moralo boriti s krizom i podjelama izazvanim ratom u Iraku.

Sve sumnje u grčki angažman u vezi s regijom pokazale su se pogrešnima. Grčka svoje interese za razvoj jugoistoka Europe i njezino što skorije povezivanje s najsnažnijom i najvažnijom europskom integracijom nije vezivala s nekim povijesnim ili religijskim vezama, nego kroz napor da se pomogne u ispunjavanju Unijinih kriterija. Frazu o dijeljenju zajedničkih vrijednosti unutar Unije ponavljali su svi, i to ne bez razloga. Do šefova država i vlada zemalja zapadnoga Balkana dio priče o potrebi ispunjavanja potrebnih kriterija i standarda dopire malo teže nego onaj dio o financijskoj pomoći.

Hrvatsko izaslanstvo je na summitu, za kojeg se unaprijed znalo kakve će dokumente iznjedriti, svoj nastup izvelo vrlo uspješno. Sve izjave, bilo da je riječ o predsjedniku ili pak ministru vanjskih poslova i ministru za europske integracije, bile se odmjerene i precizne, a pokazale su da hrvatsko vodstvo sasvim jasno zna što dalje treba činiti. Prihvatiti, pa onda zatim i provesti, sve potrebne kriterije kako bi za godinu Europska komisija pozitivno reagirala na hrvatski zahtjev za punopravnim članstvom i dodijelila joj status kandidata.

EU je na skupu, kroz dva donesena dokumenta, deklaraciju i agendu, prvi put naglasila razvojni aspekt odnosa s pet zemalja u regiji, umjesto da se stalno bavi sprječavanjem i menadžmentom kriza. Jasna perspektiva ulaska u EU ponovo je, međutim, vezana uz sposobnost zemalja da same shvate filozofiju proširenja. Upravo je zbog toga nastup hrvatskog izaslanstva bio kvalitetan. Budući da su okviri i metode jasni već neko vrijeme, europski dužnosnici su pomno pratili upravo nastupe balkanskih čelnika. Ti nastupi, kada se izuzme hrvatsko izaslanstvo, nisu bili baš blistavi. Govorilo se samo o novcima, propitkivalo može li se još nešto iznosa osigurati dodatno, a zaboravilo se na naglašavanje važnosti dovršenja vlastite domaće zadaće. Takva retorika odmah zvuči kao podsjetnik da se na percepciji temelja europskog proširenja još mora raditi.

Zemlje u regiji, obuhvaćene procesom stabilizacije i pridruživanja, u različitim su statusima kada je riječ o odnosima s EU-om, kao i u različitim pozicijama u vezi s ekonomijom i dosezima demokratskog napretka. Hrvatska je vezana regionalnim pristupom za ostale zemlje zapadnoga Balkana, no u Grčkoj je postalo jasno da joj ta činjenica neće biti ograničavajući faktor približavanja EU, bez obzira na to kako brzo napredovale ostale zemlje u regiji.

Marginalne političke snage koje još tvrde da je regionalni pristup EU-a zapravo zamka za Hrvatsku, nakon solunskog skupa postale su još marginalnije i osamljenije u svojim stavovima. Sastanak na vrhu je pokazao kako koncepti individualnog pristupa i regionalne suradnje nisu u suprotnosti nego su komplementarni.

Hrvatska što prije treba doći do faze kada će najveći dio pitanja biti unutarnjopolitičke prirode.