Novi list: 27. 06. 2003.

Gotovina na Pantovčaku

Piše: Jelena Lovrić

Možda bi haškom bjeguncu, generalu Anti Gotovini, bilo najsigurnije da se skloni na Pantovčaku. Jer tamošnji stanar, šef države osobno, spreman ga je primiti i na neki način javno mu pruža garancije da ga u njegovom uredu neće hapsiti. Što dalje, Stipe se Mesić u slučaju Gotovina sve više zapliće, tako da više nije jasno kako bi se iz galimatijasa svojih izjava mogao bezbolno izvući.

U intervjuu Hrvatskoj televiziji, povodom Dana državnosti, predsjednik je Republike izgovorio sljedeće:

»Ako bi general Gotovina zatražio, primio bih ga i ne vidim niti jedan razlog da to odmah znači i njegovo uhićenje. Na taj način on, naime, priznaje institucije ove zemlje, stavlja im se na raspolaganje i nema razloga da ga se hapsi. Kod mene u uredu sigurno neće biti uhićen.«

»Gotovinu se goni zato jer se ne zna gdje je i jer je bjegunac. Ali kad bi se pojavio ovdje, u mom uredu, on više nije bjegunac, priznaje institucije i više nema razloga da ga se i dalje goni.«

Mesić dopušta da hrvatski organi gonjenja Gotovinu »mogu uhapsiti, ali nema ni jednog razloga da ga uhapse ovdje, u mom uredu, jer on se ovdje javlja kao general u pričuvi«. Postupanje po potjernici, smatra predsjednik, u tom bi slučaju bio »strogi formalizam«.

Citirane izjave pokazuju vrlo osebujno shvaćanje pravne države. Takva su tumačenja začuđujuća jer dolaze od čovjeka koji je po struci pravnik i tim opasnija jer dolaze s čela države.

Prvo, general Ante Gotovina haški je optuženik i bjegunac pred zakonom. Postoji nalog za njegovo hapšenje, za njim su raspisane i hrvatska i međunarodna tjeralica. Dužan ga je uhapsiti svaki policajac, pa tako i oni koje bi morao proći da bi se našao pred predsjednikom Mesićem. Šef države policiji u svome uredu ne može narediti da to zanemare, okrenu glavu na drugu stranu i pogaze zakonske obaveze.

Drugo, iz predsjednikovih riječi slijedi da on svoj ured na neki način smatra eksteritorijalnim. Da ono što vrijedi u ostatku države, na Pantovčaku ne igra. Da su policajci tamo instruirani da predsjedniku pripuste i one koje bi drugdje morali hapsiti. Ali to jednostavno ne stoji. Predsjednički ured ne može imati nikakvu eksteritorijalnost, to jest izuzetost od hrvatskih zakona i sudbenosti. Taj se status dodjeljuje samo inozemnim diplomatskim predstavništvima. A Pantovčak je ured predsjednika Hrvatske.

Treće, nalog za hapšenje može povući samo onaj tko ga je i donio, dakle sud. Nitko drugi.

Četvrto, Gotovinu ne gone samo zato jer je bjegunac, nego prvenstveno zato jer je protiv njega podignuta optužnica. Ta se činjenica ne uklanja time što bi tražio prijem kod predsjednika države. Kao što izjavama, iz intervjua Nacionalu, da priznaje Haški sud i institucije hrvatske države, Gotovina ne potire činjenicu da je još uvijek u bijegu pred zakonom.

Način na koji šef države objašnjava i brani svoj angažman u ovom predmetu krajnje je zbunjujući. Pogotovo s obzirom na njegove dosadašnje stavove. Sada dovodi u pitanje sve što je godinama gradio. Prijeti opasnost da se slučaj Gotovina pretvori u slučaj Mesić. Jer ovdje nije riječ o političkim ocjenama o čijoj se utemeljenosti može debatirati i polemizirati. Tvrdnja da u njegovom uredu lice s tjeralice sigurno neće biti uhapšeno jer bi to bio »strogi formalizam«, rukavica je u lice zakonu i pravnoj državi. I to s mjesta predsjednika Republike. Ne treba se držati zakona kao pijan plota, rekao bi Tito.