Vjesnik: 27. 06. 2003.

Klarić pod stresom

TIHOMIR PONOŠ

Svake godine nekoliko saborskih zastupnika jedan dan posveti Godišnjem izvješću pučkog pravobranitelja Ante Klarića. No, sudeći po iskustvima, od ove i prošle godine, tog se dana uglavnom ne raspravlja o njegovu izvješću nego o tome je li izvješće politizirano ili nije. Prošle godine zastupnik SDP-a Nenad Stazić žestoko je napao pučkog pravobranitelja zbog njegove kritike Vlade. Ove godine žestoko ga je napao zastupnik HDZ-a Branimir Glavaš zato što u ovogodišnjem izvješću nema žestoke kritike.

Saborski zastupnici (onih nekoliko koliko ih je zainteresirano za to izvješće) uglavnom, dakle, smatraju da je posao pučkog pravobranitelja biti za ili protiv Vlade. Pučki pravobranitelj, pak, godinama smatra da je njegov posao u skladu s ovlastima pomagati onima kojima su oštećena prava. Pojedini saborski zastupnici smatraju da je pučki pravobranitelj politička funkcija, a Ante Klarić misli suprotno. Tako to, uz Klarića, ide već godinama. Nekadašnji zastupnik HDZ-a u Saboru, od prvog je dana nastojao svoj posao obavljati savjesno, u skladu s propisima i nestranački. Počesto se Ured pučkog pravobranitelja bavi slučajevima koje mu servira upravo politika (problem povratka, povrata imovine, statusna pitanja...), ali se isto tako bavi i gotovo bizarnim slučajevima (ima li pravo jedna službenica karlovačkog Ureda za obranu koristiti sanitarni čvor na poslu ili ne). Istina, znao je i promijeniti mišljenje o dijelovima vlastita izvješća (stanje Roma u Međimurju).

Ured pučkog pravobranitelja jedna je od najpodcjenjenijih institucija. Priče o njegovu godišnjem proračunu, slabim uvjetima rada, činjenici da dio posla koji po zakonu mora obavljati obavlja zahvaljujući stranim donacijama, da je prošlogodišnje izvješće napisao u zadnji tren zato što ga doslovce nije imao na čemu pisati poznate su javnosti, pa su možda i neki zastupnici o tome nešto čuli. No, iako je pučki pravobranitelj odgovoran Saboru, pa se takvim odnosom prema njemu diskreditira i sam Sabor, iz godine u godinu ne poduzima se skoro ništa da bi se stanje poboljšalo. Zato i ne čudi ocjena iz analize nezavisnog stručnjaka Johna Huckera o radu pučkog pravobranitelja da se njegov ured doima kao organizacija pod stresom.

Istodobno takav odnos većine saborskih zastupnika (posebno onih koji smatraju da ne trebaju biti u sabornici kada Klarić podnosi izvješće) prema pučkom pravobranitelju pokazuje koliki je njihov interes za zaštitu ljudskih prava i ostvarenje načela vladavine zakona.