Prof. dr. Branimir Lokin član je Savjeta HNB-a, tijela što je podržalo interventne mjere središnje banke čime se trebala smanjiti zaduženost domaćih banaka u inozemstvu. Mjere su stupile na snagu početkom godine, HNB je pozivao na širu raspravu o rastu vanjskog zaduženja, ali se Vlada na nju nije odazvala. Guverner Željko Rohatinski u četvrtak je za saborskom govornicom ponovno odaslao upozorenje.

– Upravo radi te zabrinutosti HNB je već pokrenuo pojedine mjere, najavljene su još neke, ali je pitanje koliko će one moći zaustaviti negativne trendove u bilanci plaćanja s inozemstvom, jer se ne radi o trenutačnom problemu u odnosima financijske prirode nego je to strukturni problem. Uništili smo proizvodnju i nismo u stanju alimentirati domaće tržište, a još manje izvoz i sve više ulazimo u dug održavajući sadašnji stupanj potrošnje. Uništavajući proizvodnju napravili smo duboku provaliju između prihoda i rashoda stanovništva. Moramo forsirati proizvodnju da bismo smanjili raskorak između potrošnje i proizvodnje, a radimo obrnuto. Povećavamo raskorak na račun vanjskoga duga.

– HNB je upozorio na problem. Proveo je mjere iz svoje domene. Ostaju joj još restrikcije oko kapitala i time bi mogućnosti intervencije HNB-a bile iscrpljene. Zato je guverner rekao da će možda pojačati mjere. No, pitanje je koliko mjere kreditno-monetarne politike mogu rješavati problem. Očito su potrebne mjere puno šire prirode, a to se tiče razvojnih i ostalih dijelova sustava koje vode druge institucije, u prvom redu država.

– To je stvar organizacije države u koju neću ulaziti. Država mora biti tako organizirana da u svakom pogledu respektira financijsku vlast, a to je središnja banka jer je ona odgovorna za monetarni suverenitet. Središnja banka je svoj dio odgovornosti preuzela već davno i sada ga produbljuje interventnim mjerama. Ako se stvari budu dalje pogoršavale očito je da će država morati intervenirati.To se tiče svih resora države, koja kako vi kažete tvrdi da situacija još nije opasna.

– To je zabuna i nepoznavanje problema. Država ima mehanizam i automatizam deviznih pričuva i one se stvaraju između ostalog kroz turizam, ali i sivu ekonomiju. Te rezerve se stalno povećavaju i imamo sreću da su zadovoljavajuće. No, ne zadužuje se samo država u inozemstvu, nego i banke i gospodarstvo, a po novom zakonu će se taj krug moći povećati. Zasad je problem samo u bankama, one su te koje, kao što je guverner rekao, slijede domaću potrošnju i podižu kredite u inozemstvu. S obzirom na visoke devizne rezerve država se može visoko zadužiti u inozemstvu i tu još nema opasnosti. Nije tako velika opasnost ni što se tiče banaka, jer one za eventualne intervencije imaju visoke rezerve od dvije milijarde eura. Uz to iza njih stoje matične kuće, ali je pitanje bi li ih poduprle u slučaju bankrota. Riječki slučaj nam je pokazao da nisu spremne poduprijeti teškoće svojih banaka u pojedinim zemljama.

– Može se dogoditi da u pitanje dođe tečaj kune. Nije glavno pitanje u tome hoće li netko trenutno vraćati dugove ili ne. Raznim intervencijama mogli bismo pokriti dužničke potrebe. Nismo mi Argentina koja nije imala devizne pričuve. Mi imamo pričuve i monetarni suverenitet pa možemo kontrolirati situaciju i po potrebi intervenirati. Po tom pitanju se tek sada vidi koliko je važno da smo održali monetarnu suverenost, kad su se vodile rasprave o uvođenju eura. Ako se stvari budu odvijale kao i dosad iz financijske domene se više neće moći intervenirati. Može se dogoditi da dođe do nekontroliranih, nezadrživih promjena valutnog tečaja.

Kad se bude mijenjao valutni tečaj onda može doći do velikih opasnosti. Pretpostavimo da kuna devalvira 20 posto. U tom trenutku se sve mijenja. Promijene se dužničko-vjerovnički odnosi. Dolazi do kaosa kojeg je nemoguće kontrolirati. Sve vrijednosti, kunske i devizne se poremete i dođu u druge paritete. Javlja se opasnost ugroze i vanjske likvidnosti. U opasnosti je tečaj kune što se na ovaj način može dovesti u pitanje, a to je ono o čemu ne vodi računa državna administracija, koja je za to zadužena kao i HNB.

– Može se izdržati dvije-tri godine, ali ako se ništa ne promijeni onda nastupa sve ono o čemu govorim. Može se to, naravno, dogoditi i prije u slučaju nekog poremećaja na svjetskoj razini, u slučaju svjetske krize. Ali autonomna kriza nastupit će za dvije-tri godine, ako ništa ne učinimo u strukturnim promjenama.

– MMF smatra da bi u tom slučaju došlo do pada potrošnje, ali to se ne bi dogodilo, samo bi se povećala cijena kapitala. Potrošnja se tako neće smanjiti i mi smo jasno rekli da to nećemo prihvatiti. Neće oni pretjerano inzistirati na takvom rješenju, jer ni oni ne bi mogli preuzeti odgovornost za taj potez. Pogriješili su u nizu zemalja, upravo inzistirajući na tom rješenju.

Je li guverner osim bankama i nama građanima poslao poruku da malo razmislimo o zaduženju?

– Mislim da se ne bi smjele uvoditi restrikcije na potrošnju građana. Mi moramo dozvoliti potrošnju građana, ali moramo osigurati da se prirodno uravnoteže proizvodnja i potrošnje. Umjetnost je sada u tome, a to je pitanje gospodarske politike, da se istovremeno održi stopa rasta i omogući strukturna promjena.