Vjesnik: 30. 06. 2003.

Gorinšek: Zločin u Paulinu Dvoru nikako se nije smio dogoditi

Bilo je »dosta nediscipline, odnosno kršenja vojne stege«, a postrojba o kojoj je bila riječ nalazila se u fazi formiranja te stoga nije uspostavljena linija upravljanja i zapovijedanja vojskom, izjavio je Karl Gorinšek, nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek, koji se u nedjelju sastao s bivšim kolegama i članovima Ratnog zapovjedništva

OSIJEK, 29. lipnja - »Danas je čovjek pametniji nego je to bio u vrijeme Ratnog zapovjedništva Operativne zone Osijek, a ja sam kao zapovjednik imao vrlo težak zadatak; organizirati obranu i sačuvati što veći dio teritorija Slavonije s obzirom na to da je Operativna zona bila odgovorna za borbeno djelovanje na cijelom tom prostoru do Virovitice, Daruvara, Gradiške, Okučana i do rijeke Save«, izjavio je novinarima Karl Gorinšek, umirovljeni časnik, nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek, koji se u nedjelju sastao s bivšim kolegama i članovima Ratnog zapovjedništva.

Inače, taj je skup dio programa otkrivanja Spomen-obilježja hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskoga rata. Podsjetivši da Hrvatska u to vrijeme nije bila spremna za žestok napad agresora, koji je uslijedio u ljeto i ranu jesen 1991., Gorinšek je rekao da su se zbivale brojne stvari, od dobrih trenutaka do onih koje se čovjek nerado sjeća, kao što je to »slučaj Paulina Dvora«. Prema njegovim riječima, na prostoru Operativne zone djelovalo je 16 ratnih brigada, po jedna iz Bjelovara i Zagreba i niz manjih postrojbi.

Nakon susreta u Županiji, gdje je bilo smješteno Ratno zapovjedništvo, sudionici susreta obišli su Osijek i okolicu.

Upitan o zločinu u Paulinu Dvoru, Gorinšek je za Vjesnik ponovio ono što je nedavno izjavio i na suđenju da se to »nikako nije smjelo dogoditi«. Dodao je da se zločin dogodio »nakon pada Vukovara, kada je došlo do znatnih prebacivanja snaga agresora prema jugu Osijeka radi proboja obrane prema Našicama. Vladala je posebna atmosfera, koja je na neki način i "zaslužna" da su se ljudi počeli ponašati ektremnije nego što bi se inače ponašali«.

Naglasivši da ne opravdava taj čin, Gorinšek je upozorio na tadašnje okolnosti i dodao da je bilo »dosta nediscipline, odnosno kršenja vojne stege«, a postrojba o kojoj je bila riječ nalazila se u fazi formiranja te stoga nije uspostavljena linija upravljanja i zapovijedanja vojskom. Ustvrdivši da su deseci vojnika bili izvan nadzora pretpostavljenih zapovjednika, posebice u vrijeme kada su koristili tzv. odmor. Napomenuo je da su zločine u Paulinu Dvoru počinili vojnici koji nisu bili na crti bojišnice, nego na odmoru, u pozadini, blizu fronta. Gorinšek je na kraju ustvrdio da je riječ o domaćim ljudima iz Vladislavaca i Hrastina, a u svemu je bilo i »pomalo pijanstva, alkohola, utjecaja ratne psihoze velike opasnosti za Osijek, kao i doze mržnje prema neprijatelju i Srbima, što je uzrokovalo neljudsko ponašanje koje je za posljedicu imalo masovno ubojstvo staraca«.

Snježana Čanić Divić