Vjesnik: 01. 07. 2003.

Neven Barač nudi se za haaškog svjedoka

Barač je još 2000. na OTV-u rekao da je s Miloševićem u Beogradu, u ime hrvatskih tajnih službi, razgovarao o Prevlaci/ Govoreći u pozitivnom kontekstu o svojim telefonskim kontaktima s haaškim pritvorenicima Tutom i Miloševićem, Barač je sam sebi nanio više štete, nego što bi to uspjelo svim njegovim protivnicima

ZAGREB, 30. lipnja - »Milošević mi je preko telefona zvučao odlično. Kako se nismo dugo vremena čuli pitao me što trenutačno radim i hrabrio me da izdržim. Kazao mi je da haaško tužiteljstvo još nije okončalo izlaganje svojih dokaza, a da ih je on već rasturio. Što će, kaže, tek biti kad ja dođem na red. Rekoh dobro, drži se... Ako ga osude onda ćemo znati je li Milošević kriv. Do tada on za mene nije kriv«, rekao je ovo i konsternirao najširu javnost, gostujući u programu nacionalne televizije u nedjelju, kontroverzni dubrovački bankar Neven Barač.

Dobro upućeni izvori tvrde da njegovo poznanstvo s Miloševićem datira još iz vremena socijalizma, kada je on bio direktor Privredne banke u Zagrebu, a Milošević direktor Beogradske banke. Tada su se, navodno, sprijateljili, »međusobno surađivali i pomagali«.

O Baračevom poznanstvu s Miloševićem svojedobno je, 1998. pisao i senzacionalistički tjednik Imperijal. Bilo je to vrijeme izbijanja afere »Dubrovačka banka« kada se Barač nakratko našao u pritvoru. Kuloari su tada Imperijalove tekstove dovodili u vezu s Ivićem Pašalićem, kojeg je Barač prokazao kao »petog ortaka« u aferi preuzimanja Dubrovačke banke.

O poznanstvu s Miloševićem dubrovački je bankar prvi put javno progovorio u travnju 2000. gostujući u emisiji »Pressing« Otvorene televizije. Tada je rekao da mu je Slavko Degoricija 1992. ugovorio susret s predsjednikom Tuđmanom, kako bi dogovorio susret hrvatskog predsjednika i Miloševića.

Tuđman ga je pitao što misli o Miloševiću, a on ga je opisao kao vrijednog i marljivog, dodavši da s njim ne bi nikad pregovarao.

To je, po Baračevim riječima, naljutilo Tuđmana s kojim se više nikad nije sreo, ali je ipak otputovao u Beograd na susret s Miloševićem. Ne precizirajući kada se to dogodilo, Barač je prepričao Miloševićev odgovor u vezi s Prevlakom: »To smo se ja i Franjo dogovorili i taj poluotok gdje žive koze ćemo zamijeniti...«.

Potvrđujući da je bio posrednik u pregovorima Milošević-Tuđman, Barač se možda nesvjesno kandidirao za svjedoka u procesu protiv Miloševića. No, Barač poznaje još jednog haaškog optuženika - Mladena Naletilića Tutu. Njegov interview Nacionalu iz 1995., objavljen je Baračevim posredovanjem, potvrdio je prije tri godine jedan od osnivača tog tjednika Denis Kuljiš.

Barač nije skrivao poznanstvo s Matom Bobanom, a »Dubrovačka banka« kojoj je za vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata bio na čelu, osnovala je podružnicu u Mostaru, s osnivačkim ulogom od tadašnjih 6,5 milijuna njemačkih maraka.

Bilo kako bilo, govoreći u pozitivnom kontekstu o svojim telefonskim kontaktima s haaškim pritvorenicima Mladenom Naletilićem Tutom i Slobodanom Miloševićem, Neven Barač sam je sebi nanio više štete, nego što bi to uspjelo svim njegovim protivnicima.

Željko Peratović