Predaja generala Gotovine nije važna zbog Romana Prodija nego zbog funkcioniranja pravne države. Bez toga, naime, integracije postaju dalje, a ne bliže / Vesna Pusić kaže da će Velika Britanija skinuti veto na ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kada se Gotovina preda. Neće. Velika Britanija će to učiniti kada Carla del Ponte ustvrdi da Hrvatska surađuje s Haaškim sudom

U jednome danu, dakle, Hrvatska ima razloga za zadovoljstvo, ali i za zabrinutost. S Italijom valja obaviti mnogo posla, bez obzira na tvrdnju iz Rima da je ulazak Hrvatske u EU u talijanskom nacionalnom interesu, a sa SAD-om tek treba poraditi na popucalim vezana. Ma koliko se, međutim, te dvije teme činile različite, ponašanje hrvatske vanjske politike bilo je identično. Gubilo se previše vremena i živaca na krive korake, koji su tri i pol godine nakon promjene vlasti natjerali hrvatsku vanjsku politiku da u međunarodnim odnosima tek sada pokuša nadoknaditi propušteno. Popravni ispit iz međunarodnih odnosa i euratlantskih integracija tek joj slijedi.

Sa SAD-om tek treba izgraditi porušene mostove. Nakon mnogo lutanja i pogrešnih procjena o tome da se Hrvatska mora odlučiti između SAD-a i EU-a, »pokazivanje kičme« Bushu u vezi s iračkim ratom umnogome je naštetilo pregovorima o tome da se Hrvatsku izuzme iz popisa zemalja kojima će se ukinuti vojna pomoć jer je pravilno odlučila slijediti naputke Europske unije. Diplomacija je u pregovorima s Amerikancima ipak uspjela odškrinuti vrata i najavila nastavak pregovora sa SAD-om.

Kada je krenula priča o »Istarskom statutu«, talijanskog veleposlanika tjednima nitko nije želio primiti kako bi mu službeno objasnio što se događa, pa je na kraju hrvatskom veleposlaniku u Rimu uručen službeni demarš, i to u nedjelju. Uz mnogo nervoze dočekana je novinska najava o ordenima predsjednika Ciampia izbjegličkoj vladi Zadra, pa su pregovori o rješavanju pitanja talijanske imovine u istom danu - zbog novinskog napisa - ujutro prekinuti, a popodne opet nastavljeni.

Kada je tadašnji ministar vanjskih poslova Renato Ruggiero boravio u Zagrebu, vratio se u Rim razočaran, zatraživši da ga sljedeći put, ako je ikako moguće, dočeka drukčiji sastav hrvatskog izaslanstva za pregovore. Novi sastav izaslanstva Ruggiero nije dočekao, jer je zasmetao Berlusconiju, pa se na novi zamah u pregovorima trebalo čekati do jeseni prošle godine.

Hrvatska najesen ima još jednu prigodu pokazati da je sposobna za međunarodni multilateralizam, što je kao glavno načelo naglasila Europska unija na posljednjem Europskom vijeću za grčkog predsjedavanja. Unutar tog multilateralizma trebala bi biti sposobna za ispunjavanje Unijinih kriterija, ali i za osiguravanje dobre pozicije u odnosima sa SAD-om. Sličnu stvar, bez obzira na razlike koje objektivno postoje, činit će i Bruxelles u odnosima sa SAD-om. Ulazak u teritorij kompromisa i stalnih pregovora, temelj je funkcioniranja Europske unije, ali nešto sasvim novo za hrvatsku politiku svaki put kada se pomisli da su recepti vanjske politike iz 19. stoljeća još primjenjivi. I da je članstvo Hrvatske u NATO-u sasvim nevažno.

Velik dio takvih testova ozbiljnosti događat će se kod kuće, a u zraku i dalje visi »slučaj Gotovina«. Spektakularan obrat čeka na svoj završetak - predaju haaškog optuženika. U Vladinim krugovima opet miješaju kruške i jabuke. Kažu da bi bilo dobro da se Gotovina preda prije nego što Romano Prodi dođe u Zagreb.