Novi list: 05. 07. 2003.
Zašto HDZ šuti, iako su izbori blizu
Slučaj Branimira Glavaša oslikava sve muke kroz koje najjača oporbena stranka prolazi, a navješćuje i križni put kojim će HDZ nastaviti poslije izbora ako dođe na vlast. Oni koji su na saboru HDZ-a izviždali Doris Pack zbog Ante Gotovine, nisu svjesni da će ih njihova stranka još iznenaditi
Piše: Branko Podgornik
Najvećoj oporbenoj stranci u prošle tri godine nije bilo lako, ali uskoro će joj biti još teže. Najnoviji slučaj Branimira Glavaša, najjačeg HDZ-ovog političara u Slavoniji, oslikava muke kroz koje ta stranka prolazi, te navješćuje križni put kroz koji će prolaziti poslije izbora ako dođe na vlast.
Bivši SDP-ov župan u Osječko-baranjskoj županiji Ladislav Bognar pustio je prekjučer kosture iz ormara, optuživši Glavaša da je prije desetak godina sudjelovao u ubojstvu hrvatskog branitelja Šabića. Glavaš je odmah odbacio optužbu, već i zato što mu ona neće pomoći u želji da se nakon očekivanog raspleta političke krize u toj županiji vrati na dužnost župana, na kojoj je bio i za Domovinskog rata.
Glavašu je zasigurno jasno da je »trn u oku« ne samo većini hrvatske javnosti, nego čak i onim rijetkim političkim krugovima u EU i SAD-u, koji podržavaju povratak HDZ-a na vlast. Upravo ti inozemni krugovi ohrabruju HDZ na unutarnju reformu, a javnosti povremeno daju do znanja kako će odlazak Glavaša biti novi znak da HDZ želi promijeniti nekadašnje rogobatno lice. Promjena HDZ-a uvjet je da ta stranka i Hrvatska budu od svijeta prihvaćeni kao partner.
Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, zajedno s Vladimirom Šeksom koji je stvarni šef najjače hrvatske stranke, postat će sve izloženiji pritiscima da maknu Glavaša u sjenu, ako to već dosad nisu bili. No, HDZ ne može tek tako maknuti Glavaša, jer ima goleme zasluge za dosadašnju stranačku reformu. Lani je odigrao ključnu ulogu u izbacivanju Ivića Pašalića i njegovih pristaša iz stranke.
Po svemu sudeći, Sanader je već uspio osigurati da Glavaš pod njegovim kormilom neće zauzeti ni jednu važniju dužnost u Vladi i državi. Ali, u zamjenu treba mu naći neki položaj izvan Zagreba, a najprikladnijom se čini Osječko-baranjska županija.
Logično je pitanje kako će se Glavaš vratiti na mjesto osječkog župana, ako ga je s te dužnosti maknuo još pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Bilo je to u drugoj polovini devedesetih, kada je odlazak Glavaša ocijenjen kao hrvatski doprinos mirnoj reintegraciji Podunavlja.
Tuđman je stao na put Glavašu još 1993. godine, na saboru HDZ-a. Osnivač HDZ-a usprotivio se Glavaševom pokušaju da ojača položaj izvorne frakcije u vodstvu te stranke, nauštrb lijeve frakcije koju su predvodili Josip Manolić i Stjepan Mesić. Tuđman je tada javno rekao da mora zaustaviti uspon Glavaša i njegovih pristaša, i to zbog »loše percepcije« koja o njima vlada u svijetu.
U međuvremenu su prošle godine, mnogi se HDZ-ovci nisu prilagodili novoj situaciji, a mnogi i jesu. Glavaš tvrdi da pripada potonjima, ali unatoč tome teško je vjerovati da će mu nakon odlaska Tuđmana zasvijetliti, to više što je i sam pokojni šef države bio u svijetu loše »percipiran«.
U Glavašev povratak još je teže vjerovati ako se ima na umu da je Bognarova optužba prekjučer neizravno aktualizirala pitanje ratnih zločina, pa i onog neraščišćenog u Paulinom Dvoru kod Osijeka, u doba kada je Glavaš bio najmoćniji čovjek u Slavoniji.
Naime, bude li HDZ preuzeo kormilo u državi iduće godine, nema sumnje da će EU pred novu vlast odmah postaviti najteža moguća pitanja. Prema neslužbenim signalima, Bruxelles će zatražiti dokaze da i nova vlast želi unaprijediti položaj srpske manjine, poboljšati suradnju s Haškim sudom i raščistiti preostale ratne zločine.
S obzirom na prošlost HDZ-a, Ivo Sanader i moguća njegova vlada bit će u daleko težem položaju nego Ivica Račan, za kojeg se zna da surađuje s Haškim sudom, iako je malo koga tamo i poslao. HDZ-ova će Vlada morati puno jasnije dokazati da želi poboljšati položaj srpske manjine i raščistiti s ratnim zločinima, ako želi nastaviti uključivanje Hrvatske u svijet s mjesta gdje je stala postojeća vlada. To je neizravno dala do znanja i Doris Pack na nedavnom saboru HDZ-a, kada je zatražila predaju Ante Gotovine Haagu i zbog toga dijelom bila izviždana.
Ako Sanader ne bi smjesta pozitivno odgovorio na zahtjeve iz EU, njegova bi vlada istoga časa zakočila približavanje naše zemlje Uniji i nepovratno izgubila vrijeme. Hrvatskoj će u tom slučaju trebati godine da se ponovo dokaže i uhvati Račanov ritam.
No, HDZ ipak nije stranka političara neodgovornih prema nacionalnim interesima. Upravo zato može se s velikom vjerojatnošću očekivati da će HDZ, ako dođe na vlast, pokazati novo lice te stranke i Hrvatske – ono što je Tuđman trebao napraviti poslije »Oluje«, ali nije imao snage. Budući da s HDZ-om dolazi i stanoviti rizik, ta stranka morat će ga otkloniti, prije ili poslije izbora, tako što će iznenaditi svijet, domaću javnost i vlastite glasače neočekivanim političkim potezima koji će biti na kolosijeku već postavljenom od sadašnje vlade.
Oni koji su na saboru HDZ-a zviždali uglednoj Doris Pack, toga očito nisu svjesni. Oni ne slute da će HDZ morati proći nove lomove, i to ne samo zbog Glavaša ili Gotovine. Čini se da ni mnogi HDZ-ovi glasači ne slute da ta stranka, dođe li na vlast, neće moći biti alternativa politici Račanove vlade, barem kad je riječ o Haagu i Europskoj uniji. Zato se HDZ u tim pitanjima i ne ponaša kao alternativa, nego upadljivo šuti – iako je izborna kampanja već počela.