Vjesnik: 08. 07. 2003.

Škole, Linić i PIK-ovi

SANJA KAPETANIĆ

Proteklog vikenda svjedočili smo novom činu unutarkoalicijske drame u vezi s privatizacijom. HSS-ov predsjednik Zlatko Tomčić je u dva navrata za sva zla u privatizaciji u posljednje tri godine optužio člana SDP-ova predsjedništva Slavka Linića. U ponedjeljak su, pak, Banski dvori odlučili da neće nastaviti partiju verbalnog ping-ponga s Tomčićem. Neslužbeno se poručuje da o privatizaciji neće biti javnog govora dok se SDP i HSS ne sastanu, i iza zatvorenih vrata ne odluče kako će do kraja mandata voditi privatizaciju. I u HSS-ovu taboru lopta sukoba se pokušava spustiti na zemlju, barem dok je Tomčić u Londonu. Podmetanjem se, na primjer, tumači interpretacija Tomčićevih izjava prema kojoj je »izbacivanje« Linića iz Vlade u sljedećem mandatu HSS-ov uvjet za partnerstvo sa SDP-om. A dodaje se i da se svi problemi mogu mirno riješiti u razgovoru stranačkih čelnika. No, činjenica je da nikoga nije iznenadilo to što je Tomčić opet podigao privatizacijsku temperaturu, i to vezano upravo za Linića.

Jer, za privatizaciju su vezane tri vrlo značajne točke HSS-ova interesa. Ta je stranka odavno shvatila da je privatizacija idealna tema za »širenje« biračke baze dokazivanjem da su mu pri srcu interesi širi od sela i poljoprivrede. To je posebno važno nakon što se pokazalo da je jedna druga tema slične »nacionalne« težine - reforma školstva, koju gura HSS-ov ministar Vladimir Strugar - požnjela nepodijeljene kritike i opozicije i koalicijskih partnera.

Odabravši za metu Linića, a ne SDP u cjelini ili Račana osobno, Tomčić je k tome pokazao da ne odustaje od žestoke borbe za znatno veći utjecaj od današnjeg na privatizaciju, ali i to da premijeru ne želi do krajnjih granica smanjiti manevarski prostor, jer bi se to moglo pokazati kontraproduktivnim. Uostalom, i sam Linić već dugo tvrdi da ga još jedan mandat u izvršnoj vlasti ne zanima.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, je i to što se u sljedećih nekoliko tjedana rješava privatizacijska sudbina PIK-ova. Pa je HSS-u iznimno važno osnažiti svoje privatizacijske pozicije jer je riječ o tvrtkama u velikim problemima, a o njihovoj sudbini uvelike ovisi raspoloženje velikog dijela HSS-ovih birača. No, bez obzira na to što svi koalicijski partneri tvrde da nisu zadovoljni privatizacijom, pa su i mnogi HSS-ovi prigovori točni, rješavanje problema putem žestokih izjava u medijima moglo bi sve aktere svađe skupo stajati. Naime, očito je da HSS i SDP računaju s još jednim mandatom, a biračka podrška za još jedan koalicijski mandat teško se može skupiti tako što se ocrnjuje upravo glavni partner za budućnost.