Slobodna Dalmacija: 08. 07. 2003.

Kuda to glavinja Branimir Glavaš?

Saša LJUBIČIĆ

Šeks taman savio gnijezdo s novom suprugom u Borongaju, a Glavaš mu pošo u goste na šljivu. Kako ga je već ranije obilazio, znao je da stanuje na četvrtom katu, ali je u liftu mahinalno pritisnuo gumbić 2. Izašao je, krenuo prema stanu, naišao na otvorena vrata, pa uletio u tuđi dnevni boravak! Kad ga je vidjela gazdarica, prema njegovoj priči, toliko se zabezeknula da umalo nije skljokala u nesvijest. A kako i neće, nije joj na vratima iznebuha osvanula dobročiniteljka Bernardica Juretić, nego jedan Glavaš, koji je ’91. također bez kucanja upao u Glas Slavonije i tu napravio dar - mar.

Osim toga, sirotoj ženi nije bilo lako ugledati čovjeka kojeg optužuju za sudjelovanje u brutalnim ubojstvima. I svako malo se njegovo ime veže uz nekakve prljavštine, pa bi mu najbolje bilo da se nađe pred sucima i natanane razjasni svoju ratnu ulogu. Naime, najprije su nam ga prikazivali kao junaka koji umalo što nije sam samcat obranio grad na Dravi, a sad kad se kaže Glavaš - odmah slijedi priča o krvarini i ubojstvima civila pod okriljem noći. Izlazak pred suce za Brani(rata)mira može biti samo olakšanje, jer teško je živjeti u agoniji, kako je to zorno opisao Krleža.