ZAGREB — Dostavom Haaškom tužiteljstvu drugog paketa dokumenata vezanih uz djelovanje pokojnog ministra obrane Gojka Šuška ispunjena je obveza prema Haagu i više neće biti novih zahtjeva vezanih uz hrvatskog ratnog ministra obrane, kaže visoki Vladin izvor, ocjenjujući da je time otklonjen jedan od posljednjih prigovora Haaškog tužiteljstva Zagrebu da presporo udovoljava zahtjevima za dostavu dokumentacije.

Prvi put je to učinjeno početkom travnja, a poslana dokumentacija uglavnom se odnosila na zahtjeve za financiranje iz BiH, odnosno Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Drugi put je Vlada deklasificirala te dokumente na zatvorenom dijelu sjednice u četvrtak 10. srpnja, a riječ je o 76 skupina dokumenata koje se uglavnom odnose na korespondenciju ministra Šuška s institucijama u BiH.

Visoki Vladin dužnosnik podsjeća da do sada nisu podignute optužnice protiv odgovornih političkih i vojnih osoba za eventualne ratne zločine počinjene na području bivše Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Optužnice protiv Tute i Štele se, naime, mogu smatrati incidentom, jer oni nisu bili na visokim odgovornim i zapovjednim mjestima.

Traženi dokumenti potvrđuju da Haaško tužiteljstvo želi dobiti potpunu sliku odnosa službene Hrvatske prema događajima u ratu u HB. Tako se prema neslužbenim informacijama među deklasificiranim dokumentima uz ostalo nalaze odluke o izradi 26.000 registracijskih pločica za potrebe Hrvatske zajednice HB, te registracijskih pločica s oznakom HVO — obje iz 1992. godine. Slijede suglasnosti za rukovođenje postrojbama HVO-a, o ispomoći HVO-u slanjem dvojice pilota za obuku i jednog tehničara iz 1993. godine, odluka o osiguranju telekomunikacijske i informatičke opreme za HVO iz 1994. godine, te više odluka o stambeno-kadrovskim pitanjima kao što je, primjerice, suglasnost za dodjelu stana Boži Rajiću, osiguranje smještaja u Zagrebu za Ivana Lučića, prijedlog za raspored Ivice Rajića iz 1994.

Kad je riječ o Ivici Rajiću koji se odnedavno nalazi u haaškom pritvoru, visoki Vladin izvor tvrdi da nije bilo nikakvih službenih akata vezanih uz Rajića nakon što je protiv njega podignuta optužnica u Haagu.

Među dokumentima proslijeđenim u Haag jest i zapovijed o upućivanju dobrovoljaca na južno bojište, a visoki Vladin izvor pojašnjava da se vojna zona uspostavlja radi zaštite vlastitih vojno-obrambenih interesa, pa je područje južnog bojišta kao vojna zona išla i preko granice s BiH do granice s Crnom Gorom i do rijeke Neretve u Hrvatskoj.

Tvrdnja analitičara da u Haagu žele utvrditi odnos službene hrvatske politike prema ratnim zbivanjima u BiH potvrđuje, primjerice, izvješće načelnika Uprave za obranu bosanske Posavine Mije Anića upućeno 1993. ministru obrane RH Gojku Šušku. Među deklasificiranim dokumentima su u tom kontekstu i zapovijedi o promaknuću časnika, odluke o dodjeli činova, ali i informacija o preuzimanju naoružanja zaplijenjenog u Rijeci 1992. i zapis o incidentu u Varaždinskim toplicama iz 1993. godine.

U Banskim dvorima stoga ocjenjuju da takav raspon dokumenata potvrđuje kako u Haaškom tužiteljstvu žele pisanim dokumentima potvrditi teze o rješenju za BiH koje se vežu uz tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. No, kako tvrdi visoki Vladin izvor, treba razlikovati predsjednika Tuđmana koji je svoje teze iznosio brojnim domaćim i stranim političarima od predsjednika Tuđmana koji donosio i potpisivao odluke. Takvi dokumenti i odluke nisu se donosili, pa ih i nema, dakle, ni u dokumentaciji ministra Šuška, zaključuje visoki Vladin dužnosnik.

Olga RAMLJAK