Vjesnik: 15. 07. 2003.

London i dalje tvrdi da je postojala »nigerska veza«

U Americi se posipaju pepelom zato što je George Bush rekao da je Saddam htio nabaviti uran iz Nigera / No London i dalje ustraje na točnosti te tvrdnje, navodeći da o svemu ima dodatne obavještajne podatke koji Amerikancima nisu bili poznati / Saga s »nigerskom vezom« pokazuje da britanske i američke tajne službe ne rade uvijek sinkrono, čak ni u ratu protiv zajedničkog neprijatelja

LONDON, 14. srpnja (Od Vjesnikove dopisnice) - Je li Saddam Hussein pokušao od afričke države Niger kupiti uran za izradu nuklearne bombe? Uoči rata protiv Iraka, London i Wahshington tvrdili su tako, spominjući nuklearnu prijetnju kao važan razlog za vojnu intervenciju protiv Saddama.

Amerika je nedavno povukla svoje tvrdnje o »nigerskoj vezi«, ali London dalje tvrdi da je ona doista postojala. U tom natezanju izbilo je na vidjelo da tajne službe Britanije i Amerike, MI6 i CIA, ne vjeruju jedna drugoj do kraja. Uzajamno su tajile i neke obavještajne podatke, što je dosta neobično kada je riječ o bliskim saveznicima u ratu protiv zajedničkog neprijatelja.

Saga s Nigerom počela je u rujnu prošle godine kad je London objavio prvi od svoja dva dosjea o Iraku. U tom je dokumentu rečeno da Saddam Hussein nastoji nabaviti nuklearni materijal u Africi. U siječnju ove godine, u svom govoru o stanju nacije, spomenuo je to i američki predsjednik George Bush koji se pozvao na britanske izvore. No sada se pokazalo da su neki dokumenti o Saddamovoj »nigerskoj vezi« bili čista krivotvorina koju su neki afrički izvori za dobre novce prodali svojim zapadnim obavještajnim kontaktima.

U Americi je postavljeno pitanje kako je bilo moguće da se podaci sumnjive obavještajne vrijednosti pojave u predsjedničkom govoru. Kako bi predsjednika Busha i njegovu ekipu spasio od blamaže, odgovornost za to ovih je dana na sebe preuzeo šef CIA-e George Tenet.

No dok se u Washingtonu posipaju pepelom, London i dalje tvrdi da je Saddam htio nabaviti nigerski uran. Britanci navode da o tome imaju i dodatne obavještajne podatke koji Amerikancima nisu bili poznati. Britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw rekao je ovih dana da ti podaci potječu od jedne strane tajne službe koja je izričito tražila da se oni ne prosljeđuju dalje, tvrdi pak u ponedjeljak list Guardian.

U cijeloj priči posebno intrigira pitanje od koga su Britanci mogli dobiti podatke o Nigeru. Pozivajući se na »visoke vladine izvore«, Financial Times navodi da su informacije stigle od dviju zapadnoeuropskih zemalja. Nagađa se da bi te dvije zemlje mogle biti Italija i Francuska. Američki tjednik Time je javio da je Italija još krajem 2001.proslijedila Britaniji desetke pisama i drugih dokumenta o Saddamovoj »nigerskoj vezi«. Upravo se ta dokumentacija kasnije pokazala krivotvorenom.

Britanija zapravo nikada nije imenovala određenu zemlju, kada je tvrdila da se Saddam nastoji domoći urana, nego je samo rekla da ga on pokušava nabaviti u Africi. No ako se doista radi o Nigeru, očiti izvor podataka bila bi francuska vlada, ili netko iz francuskog establishmenta. Niger, naime, posjeduje dva rudnika urana, a njima upravlja tvrtka Cogema, komercijalni ogranak francuske komisije za atomsku energiju. Tvrtka je velikim dijelom u vlasništvu francuske vlade.

BBC stoga pretpostavlja kako su informacije da Irak traži uran vjerojatno morale stići iz francuskih izvora u Nigeru. To otvara »zanimljivu mogućnost da su ključne informacije upotrijebljene da se opravda rat u Iraku možda zapravo došle od zemlje koja se tom ratu najglasnije protivila«, navodi BBC.

Britanci nisu bili sasvim otvoreni prema svojim američkim partnerima, kada je riječ o Saddamovim mogućim nuklearnim akvizicijama. No i Amerikanci su od Britanaca čuvali neke tajne vezane uz tu temu. Lani je tako Washington poslao u Niger bivšeg američkog veleposlanika u Gabonu Josepha Wilsona, stavivši mu u zadatak da istraži točnost priče o »nigerskoj vezi«. Wilson se vratio s viješću da ta zemlja nije potpisala nikakav ugovor s Irakom o isporuci urana. O svemu tome, Britanci su saznali tek iz novina.

Cijela priča pokazuje manjak suradnje između tajnih službi MI6 i CIA. Ta obavještajna svađa mogla bi imati određenih represkusija po britansko-američke odnose. Ona će svakako učiniti manje ugodnim i idući posjet Tonyja Blaira Americi, kamo se britanski premjer sprema poći u četvrtak.

Između Londona i Washingtona postoje i druge nesuglasice oko Iraka. Britance posebno smeta način na koji Amerikanci tretiraju zatočenike iz Afganistana, koje drže u svojoj bazi Guantanamo na Kubi, ne dajući im nikakva prava niti status ratnih zarobljenika. London brine da će to, kao i prva zakazana suđenja pred američkim vojnim sudom, loše odjeknuti u arapskom svijetu. Među prvima kojima bi se trebalo suditi jesu i dva britanska građana zarobljena u Afganistanu. London je bez uspjeha pokušao ishoditi njihovo izručenje, a obitelji te dvojice glasno se žale da Amerika krši njihova ljudska prava.

Priča o »nigerskoj vezi« neće brzo sići s naslovnih stranica. Neki, naime, postavljaju pitanje jesu li George Bush i Tony Blair opravdavali rat protiv Iraka lažnom premisom: da Saddam Hussein aktivno nastoji nabaviti uran za svoj program nuklearnog naoružanja. Dok se Amerika povukla, Britanci i dalje inzistiraju na točnosti te tvrdnje.

Jasna Zanić Nardini