Slobodna Dalmacija: 16. 07. 2003.

EU ANALITIČARI PROCJENJUJU KAKO BI PRIMANJE SVIH ZEMALJA ZAPADNOGA BALKANA BILO MANJE BOLNO NEGO PRIMANJE TURSKE

Hrvatska ulazi u EU za prsa prije Turske

Iz Bruxellesa: Ines SABALIĆ

Hrvatska se nada da će, bude li njezina kandidatura na godinu prihvaćena, svoj datum za početak konkretnih pregovora i članstva u EU-u, dobiti u studenom 2004. godine. Iako je za Hrvatsku dobro biti i samo u statusu kandidata, jer joj se time otvaraju mnoge mogućnosti suradnje, i izdašniji fondovi, prava "igra" počinje tek kada EU odluči početi konkretne pregovore o 29 poglavlja acquisa communitaire, odnosno zajedničkog europskog zakondavstva s nekom zemljom kandidatkinjom.

Tek ako se ti pregovori, koji su sami po sebi vrlo komplicirani, ne nužno politički, nego zbog prirode materije, uspješno završe, kandidatura završava članstvom.

Zašto studeni 2004. godine? Zato što će EU morati u prosincu 2004. dati odgovor Turskoj o datumu njezinih pregovora. Turski premijer Reccep Tajip Erdogan prošli je petak, govoreći u Beču, u Austrijskoj gospodarskoj komori, podsjetio da Turska očekuje izvršenje obećanja Europskog vijeća iz Kopenhagena u prosincu prošle godine.

U toj povijesnoj prilici, kad je EU konačno otvorio vrata za deset novih zemalja, Turska, zemlja s najduljim kandidatskim stažem u EU-u, jest izostavljena, usprkos velikom diplomatskom pritisku Sjedinjenih Država. No, tada joj je rečeno da će daljnje vijesti o svojem datumu o početku pregovora dobiti u prosincu 2004. godine. Europski lideri su tada obećali, ako Turska ispuni Kopenhaške kriterije, odnosno paket političkih i gospodarskih uvjeta, da će "dobiti svoj datum", odnosno početi pregovore.

Podsjetimo da je Turska vrlo dugo u tijesnim odnosima s EU-om. Sve do kraja hladnoga rata, odnosno dok god se bojala ekskalacije sa Sovjetskim Savezom, Europa je bila vrlo zahvalna velikoj američkoj NATO saveznici, Turskoj. Godine 1963. Turska je sklopila s Europskom ekonomskom zajednicom Sporazum o pridruženju, a nakon mnogo peripetija, kandidatura joj je potvrđena 1999. godine. Međutim, dok su kandidati iz istočne i srednje Europe počeli svoje pregovore i napredovali, Turska je zbog nekoliko razloga zaostala. Prvi paket razloga vezan je uz unutrašnje prilike u samoj Turskoj, jer politički, sa stajališta poštovanja ljudskih prava, i prava manjina, Turska nije bila spremna. Europske političare hvata užas od pomisli da u EU dobiju u miraz neriješeno kurdsko pitanje. Drugi je razlog strateške prirode, i ukratko se može objasniti time da EU još nije definirao gdje želi da budu njegove istočne granice.

Također, EU je podijeljen oko toga želi li veliku i kulturološki različitu zemlju u svojem bloku. Neslužbeno, u Bruxellesu se govori da bi primanje svih zapadnobalkanskih zemalja za EU bilo neusporedivo manje bolno nego primanje Turske.

Ipak, mnogi misle kako je i prosinac 2004. godine prerano da Turska dobije datum za početak pregovora. EU će tek proživljavati svoj šok proširenja s deset novih članica. Dakle, najvjerojatnije, EU će smisliti još neki razlog da dade odbijenicu Turskoj.

Ali, tako se može dogoditi da se dovede u pitanje i davanje datuma za pregovore mnogo manjoj i nevažnijoj Hrvatskoj. To što je Hrvatska mala i strateški ne osobito značajna zemlja, igra zasad u njezinu korist, jer očigledno, Hrvatska nema ni fenomenalne prednosti, ali ni strašne nedostatke velike Turske.

Ali, negativan odgovor maloj Hrvatskoj mogao bi biti neka vrsta utjehe Ankari za negativan odgovor koji će — možda — dati Turskoj. Zato je dobivanje datuma za pregovore za acquis do studenog 2004. godine sljedeći veliki cilj Zagreba, iako joj je tek uručen Upitnik na temelju kojeg će dobiti pozitivan ili negativan odgovor Komisije o svojoj podobnosti za kandidaturu.