Vjesnik: 22. 07. 2003.
Haag razmatra tužbu protiv Alije Izetbegovića
U Haagu su se pojavili stenogrami sa sjednica ratnog predsjedništva BiH koji potvrđuju da je Izetbegović znao za postojanje mjesta gdje su građani srpske nacionalnosti držani zatvoreni bez dokazane krivnje i provedene istrage
SARAJEVO, 21. srpnja - Glavna tužiteljica ICTY-ja Carla del Ponte prilikom prošlotjednog posjeta Banjoj Luci nije odbacila takvu mogućnost da bude podignuta optužnica protiv Alije Izetbegovića, kazavši da tužiteljstvo razmatra dokaze koje je protiv Izetbegovića uputio Savez logoraša Republike Srpske (RS) koji tvrdi da su na teritoriju pod Izetbegovićevim nadzorom u ratu postojali logori za Srbe, te da je u većim gradovima pod kontrolom Armije BiH ubijeno nekoliko tisuća srpskih civila.
Optužbe ove srpske udruge koja je proteklih godina djelovala s političkih pozicija najrigidnijeg nacionalizma osnažene su, međutim, pojavljivanjem u javnosti nekih od stenograma sjednica Predsjedništva BiH u ratnom razdoblju kojima je predsjedao Izetbegović.
Riječ je o stenogramima koji su smatrani zagubljenim, no očito su dospjeli do tima obrane Slobodana Miloševića u Haagu, budući da ih je bivši srbijanski predsjednik koristio prilikom protuispitivanja tijekom nedavnog svjedočenja Stjepana Kljuića.
Dakle, ako optužnica protiv Izetbegovića bude podignuta, među najvažnijim dokumentima optužbe mogli bi biti upravo »nestali« stenogrami sa sjednica Predsjedništva BiH. Kljuić je, naime, potvrdio vjerodostojnost jednog takvog stenograma od 26. travnja 1994. godine. Na toj je sjednici tadašnjeg kolektivnog šefa države Izetbegović potvrdio da zna za postojanje mjesta gdje su građani srpske nacionalnosti držani zatvoreni bez dokazane krivnje i provedene istrage, odnosno rekao da je zatvaranje srpskih civila bila protumjera ne bi li se olakšalo puštanje Bošnjaka iz logora koje su držali bosanski Srbi.
Predstavnici Udruge logoraša RS tvrde da su zatočenici u tim bošnjačkim logorima, ili »sabirnim centrima«, kako su ih vlasti eufemistički nazivale, trpjeli najzvjerskije oblike torture. Slavko Jovičić, bivši zatočenik i potpredsjednik Saveza logoraša RS tvrdi da je Aliju Izetbegovića vidio četiri puta u Silosu, najozloglašenijem logoru u BiH, te da će o tome svjedočiti pred istražiteljima ICTY-ja.
No, vezano za pojavljivanje u javnosti nestalih stenograma, postavlja se i drugo važno pitanje. Kako su oni dospjeli do Miloševića kad vlasti i pravosuđe u BiH usprkos višekratno ponovljenom zahtjevu za istragom te nalogu iz Haaga, navodno nisu doznali njihovu sudbinu?
Podsjetimo, još početkom prosinca 2001. godine upućena je kaznena prijava protiv »nepoznatog počinitelja« zbog krađe ili namjernog uništavanja dijela zapisnika i stenograma, odnosno zvučnih zapisa sa sjednica Predsjedništva Republike BiH u ratnom razdoblju.
Tome je prethodio zahtjev što ga je 25. srpnja 2001. uputio voditelj istraga Tužiteljstva Haaškog suda Patrick Lopez-Terres, tražeći dostavljanje preslika zapisnika i stenograma sa sjednica kolektivnog šefa države. Službenici su tvrdili da zapisnici zapravo nisu ni vođeni »zbog nestanaka električne energije i granatiranja zgrade Predsjedništva«, no u to nitko nije vjerovao.
Kako je, dakle, Milošević došao do stenograma koji »možda nisu ni postojali«? Nagađa se da ih je posrednim kanalima dobio od tima obrane Sefera Halilovića, bivšeg načelnika Stožera Armije BiH, također haškog optuženika. Halilović i Izetbegović već godinama su u oštrom sukobu, prepunom međusobnih optužaba o izdaji države i naroda, te odgovornosti za zločine počinjene nad Srbima i Hrvatima. No, možda je stenograme nekako uspjela dobaviti i srbijanska tajna služba.
Od ljudi koji sada rade u pismohrani Predsjedništva BiH mogli smo dobiti samo potvrdu da su oni, prilikom preuzimanja dužnosti prije dvije godine, zatekli potpuni kaos i nesređenost kada je riječ o arhiviranju dokumenata Predsjedništva, posebno iz ratnog razdoblja, te da je dovođenje u red kompletne dokumentacije ogroman posao. Je li taj nered doista samo posljedica ratnih nedaća ili je namjerno stvoren da bi zainteresirani lakše došli do važnih dokumenata?
Alenko Zornija