Novi list: 23. 07. 2003.

Uvrijeđena »mlada«

Piše: Gabrijela Galić

Uvrijeđeni činjenicom da će se ubuduće morati legitimirati i na stol staviti popis svojih članica u čije ime pregovaraju za granski kolektivni ugovor, poslodavci su najavili prekid kolektivnog pregovaranja. Predstaviti se, bez obzira na to je li riječ o osobi ili organizaciji, u uljuđenom je svijetu općeprihvaćeno pravilo lijepa ponašanja. Uostalom, ta gesta je nešto što bi svaki čovjek trebao u sebi nositi kao dio kućnog odgoja. No domaćim poslodavcima ili onima koji ih u javnosti prezentiraju predstavljanje je velika, nepremostiva brana.

Predstaviti se, za HUP znači dirnuti u njegov integritet, njegovu osobnost. Kao da je HUP neko nadnaravno biće, u čijem se smjeru ne smije niti uputiti pogled, a kamoli propisati njegovo ponašanje. To što je zakonodavac naumio HUP naučiti lijepom ponašanju bezobraština je bez premca koja je tu organizaciju duboko kosnula. I zato oni više neće pregovarati sa sindikatima.

Čelnici poslodavačkog ceha, pravdajući svoje prijetnje, tvrde kako poslodavci u razvijenim zemljama Europe, ali i u tranzicijskim zemljama sa sindikatima pregovaraju i nitko od njih ne traži da se legitimiraju. Pa se domaći poslodavci pitaju, zbog čega bi 'tajno članstvo' u Hrvatskoj bilo zapreka za pregovore. No istina baš i nije takva kakvom je HUP prikazuje. Razvijena Europa, jednako kao i tranzicijske zemlje, a posebno Bugarska na koju se HUP poziva, odavno su uspostavile pravila igre. U europskim zemljama, točno se zna s kojom poslodavačkom udrugom pregovara gospodarstvo, a s kojom pregovara javni sektor. Pregovori na razini poslodavaca i sindikata u Europi su proces oko kojeg niti jedna strana ne radi karnevale. Pregovaranje je, za razliku od primjera Hrvatske, normalan odnos dvaju 'poslovnih' partnera. Što se tiče Bugarske, Zakonom o radu propisana je reprezentativnost kako poslodavačkih, a tako i sindikalnih udruga. I točno se zna tko s kime i zbog čega može pregovarati.

HUP svojom reakcijom samo potvrđuje ono što je već odavno poznato. Činjenica je da ta udruga ni do sada, kada im nitko nije priječio da podatke o svom članstvu skrivaju, nije rado sjedala za stol sa sindikatima. Ceh poslodavaca trenutno ima svega dva važeća kolektivna ugovora na nacionalnoj razini – za graditeljstvo te za turizam i ugostiteljstvo. Taj podatak i više no što je potrebno govori o spremnosti HUP-a za gransko kolektivno pregovaranje. Nisu pregovarali do sada, a za nastavak takve prakse tek traže blijede, loše izlike. Pitanje je samo razmišljaju li tako i svi članovi tog 'tajnog društva' i pita li čelništvo HUP-a njih slažu li se s generalnim stavom organizacije. Posebno, jer članovi 'tajnog društva' sa sindikatima pregovaraju i potpisuju kućne ugovore.

U postupku HUP-a još je jedan element simptomatičan. Njihova udruga graditelja, primjerice, pri početku pregovora se obavezno legitimira sindikatima. To očito pokazuje da politika prikrivanja članstva nije generalni stav, već ideja dijela onih koji zastupaju HUP. A to svjedoči i komentar njegova direktora za kojeg je praksa graditelja – pitanje dobre volje. Dobre volje na razini birkoracije HUP-a očito nema.