Vjesnik: 28. 07. 2003.

Ferdinand Jukić - stalna meta atentatora

Kod Šuška je Jukić, kako je tvrdio, vidio fotografije zločina koje ne kompromitiraju samo Merčepa / Jukić je 1991. godine priznao da je kao djelatnik SZUP-a u Vukovaru, po Manolićevom nalogu, uhitio Merčepa i sproveo ga u Zagreb

ZAGREB, 27. srpnja – Kontroverzni biznismen i švercer oružja Ferdinand Jukić u subotu je prijavio već četvrti neuspjeli atentat, navodno počinjen u njegovoj kući u Vukovaru. Prema Jukićevoj verziji, atentator je u jutarnjim satima došao u njegovu spavaću sobu i prema njemu ispalio rafal. Na ulaznim vratima zatekao je, kaže, poruku »Zbogom Jukiću, pozdrav iz Haaga«.

Za Jukića se prvi put čulo na suđenju Mili Dedakoviću Jastrebu početkom devedesetih godina za navodnu pronevjeru 300.000 maraka, gdje je Jukić trebao biti svjedok. Dedaković je tada optužio Jukića da je 1,4 milijuna maraka za obranu Vukovara iznio iz Hrvatske. Jukić se pak opravdavao da taj novac nikad nije imao u rukama, nego da je bila riječ o bezvrijednom jamstvu Vukovarske banke koje je, slučajno ili ne, izdao njegov brat Božidar Jukić. Kazneni postupak protiv Jukića za pronevjeru tog novca je obustavljen.

Jukić se hvalio da je oružje za obranu Vukovara kupovao od Željka Ražnatovića Arkana, kojeg je upoznao u Njemačkoj 20 godina prije rata. Oružje je Jukić, navodno, po paprenoj cijeni kupovao i od Janeza Janše.

Član HDZ-a, Jukić je krajem 1991. godine, kako je tvrdio, postao »čovjek od povjerenja« Gojka Šuška, Joze Martinovića i Josipa Manolića, a u Manolićevom je SZUP-dobio »zaduženja od interesa za Hrvatsku«. Nekoliko godina kasnije ispričao je da je nabavio tisuće tona oružja za Hrvatsku, koje je navodno krao i iz kasarni bivše JNA. Nakon što je »obavio sve zadatke u SZUP-u«, Jukić je 1993. godine u Zagrebu otvorio uvozno-izvoznu tvrtku. Već je tada govorio da mu se prijeti, i to zbog pada Vukovara.

Ostalo je zabilježeno i da je Jukić sredinom devedesetih godina na humanitarnoj akciji »Za djecu Hrvatske« licitirao 305.000 kuna za bistu Franje Tuđmana, što nikad nije platio. Iz tog razdoblja datiraju i kaznene prijave protiv njega da je, kao većinski vlasnik »Badela«, utajio oko 13 milijuna kuna poreza, ali i za šverc alkoholom. Zbog toga je nekoliko mjeseci proveo u pritvoru, ali suđenja nije bilo.

Jukića se u političkom kontekstu ponovno počelo spominjati 2000. godine, kada se pročulo da su s njim kontaktirala dvojica istražitelja Haaškog tribunala i tražila da svjedoči o ratnim zbivanjima u Vukovaru. Nedugo potom, Jukić je prijavio da ga je u apartmanu bolnice »Rebro« mačetom napala muška osoba. Napadač se međutim, navodno, uplašio Jukićevog pištolja i pobjegao. MUP je sve prešutio i navodni napadači nisu otkriveni.

Jukić se potom opet oglasio, i to pričom o postojanju videozapisa koji navodno tereti Tomislava Merčepa za zločine nad Srbima u Vukovaru. No, tu vrpcu Jukić nije vidio, ali je tvrdio da je ima policija i da je dokumentacija na sigurnom. Kod Šuška je Jukić, kako je tvrdio, vidio fotografije zločina koje ne kompromitiraju samo Merčepa.

Jukić je 1991. godine priznao da je kao djelatnik SZUP-a u Vukovaru po Manolićevom nalogu uhitio Merčepa i sproveo ga u Zagreb. Jukić je više puta Merčepa javno optuživao za nestanke ljudi u Vukovaru početkom devedesetih godina, ali je tvrdio da ne zna je li on bio glavni organizator toga. U svakom slučaju, Jukiću nisu nepoznata vukovarska zbivanja početkom rata. Istraga treba utvrditi je li ovog vikenda netko pucao na Jukića i ako jest, zbog čega.

Biljana Bašić