Vjesnik: 29. 07. 2003.

Kad Jakovčić uređuje novine

Ako (ne) uspije disciplinirati »Glas Istre«, hoće li Jakovčić možda poželjeti uređivati i ostale medije koji se drznu pisati o IDS-u onako kako se to njegovim vođama ne sviđa? Ili je nedodirljivi Ivan jednostavno otkrio da, uz talent za politiku i biznis, u njemu već odavno čuči i veliki glavni urednik i novinar

ANDREA LATINOVIĆ

Osobno mislim da su pojedini novinari srozali ugled »Glasa« i da bi bilo bolje da se maknu iz te kuće. A što se tiče Željka Žmaka, on je zaslužan za nekadašnju reputaciju tih novina, pa bi za novine i za njega samog bilo dobro da se časno povuče - izjavio je jednom tjedniku mrtvo-hladno predsjednik IDS-a i istarski župan Ivan Jakovčić, nastavljajući svoj višegodišnji »boj« s najčitanijim regionalnim novinama, »Glasom Istre«. Glavna urednica lista istom tjedniku potvrđuje da je glavni tajnik IDS-a od nje tražio da otkaže suradnju dvojici novinara, koji su već odavno trn u oku IDS-ovom čelništvu, posebno njegovu predsjedniku.

Da je Jakovčić već godinama nedodirljiv iza Učke znaju svi koji tamo žive. Znaju i da je Jakovčić nekoć, bez javnog natječaja, kupio srednjovjekovno selo Sveti Juraj s nekoliko ruševnih kućica. A znaju stoga što je »Glas Istre« pisao o svim političko-poslovnim potezima prvog čovjeka Istre.

Još do prije dvije godine Jakovčić je bio ministar eurointegracija u Račanovoj vladi da bi potom demonstrativno, zbog nekih odredbi Statuta Istarske županije koje Vlada nije htjela prihvatiti, iz Vlade izašao, zauzimajući mjesto istarskog župana s kojeg je i dalje mogao kontrolirati sve što se u Istri događa. Kako mu je to dosad uglavnom uspijevalo, jer one koji su mu se suprotstavljali politički je eutanazirao, istarski je župan poželio biti i direktor i glavni urednik »Glasa Istre«.

I tu je naletio na minu, jer je cijela afera izbila u javnost. Navodno je još u proljeće ove godine direktoru »Glasa Istre« iz najjače istarske stranke poručeno nešto u stilu »pusti IDS ili ćemo te uništiti«, a sam direktor otvoreno kaže da je »demokratičnost IDS-a samo maska, jer oni žele staviti šapu na medije, kao i Tuđman u svoje vrijeme«. Dvojica su spornih novinara, i to je poznato odavno, već dulje pod stalnim kritikama IDS-ovog vrha, jer baš pišu onako kako neki vodeći IDS-ovci smatraju da ne bi smjeli pisati.

To je zaista izvanredno; župan od direktora novina traži da proda svoj dio, odstupi i otpusti dvojicu novinara. I umjesto da se, kad je priča o medijsko-političkom sukobu dobila dimenzije nacionalnog, skrije u svoje selo, Jakovčić, u prepoznatljivom stilu, ostaje pri svojim zahtjevima.

Na čuđenje novinara tjednika, koji ga pita otkud mu pravo da vlasniku privatnog medija poručuje da proda svoj dio i makne sporne novinare, Jakovčić odgovara da je direktorovo »pravo da drži osobe koje s objektivnim novinarstvom nemaju nikakve veze«. Uz dodatak: »Ako oni misle da mene treba ukloniti s mjesta, i ja imam pravo reći što mislim o njima«.

Potkrepljujući svoj tvrdoglavi stav o upletanju u vlasničko-uređivačke odnose »Glasa Istre«, Jakovčić kaže da on ne radi »pritisak«, nego samo »iznosi mišljenje«, pritom odbrusivši novinaru: »Vi mislite da nemam, a ja mislim da imam to pravo, bilo bi sramota da diramo one koji pišu istinu, a ovdje se radi o novinarima koji godinama lažu i obmanjuju«.

Istarski je župan opasno prešao granicu; sve da neki novinari i ne pišu istinu, za to postoje mjerodavne institucije. Uostalom, Jakovčić je jednog od dvojice novinara već tužio za klevetu i čak je u prvostupanjskoj presudi dobio spor. Iako političari dobro znaju da nije odveć popularno natezati se sa sedmom silom i tužakati ih sudovima, i oni, dakako, unatoč tome što su kao javne osobe više izložene očima javnosti, imaju pravo štititi sebe i svoju privatnost. To nije sporno. I ako su već spomenuti novinari tko zna koji put podigli tlak IDS-ovom čelništvu, sad pišući o projektu »Brijuni Rivijera« za koji se u istarskim krugovima govori da je prava »bomba«, a iza svega stoji Jakovčić, navodno i SDP, on ih je, molim lijepo, opet mogao tužiti sudu.

Ali, soliti pamet direktoru novina koje pokrivaju oko 70 posto tržišta u Istri, savjetujući mu da proda svoj dio i povuče se, te tražiti uklanjanje dvojice novinara, previše je čak i za Jakovčića čija je bahatost odavno nadišla granice Istre.

Što je sljedeće? Ako (ne) uspije disciplinirati »Glas Istre«, hoće li Jakovčić možda poželjeti uređivati i ostale medije koji se drznu pisati o IDS-u onako kako se to njegovim vođama ne sviđa? Ako je tako, imat će pune ruke posla i s tiskanim i s elektroničkim medijima. Mogao bi nabaciti i još koju tužbu za klevetu ili povredu ugleda i časti. Ili je nedodirljivi Ivan jednostavno otkrio da, uz talent za politiku i biznis, u njemu već odavno čuči i veliki glavni urednik i novinar.