Novi list: 30. 07. 2003.

Vrhovnikova ostavka za Račana

Piše: Branko Mijić

Iako je formalno svoju ostavku podnio predsjedniku Nadzornog odbora »Viktora Lenca« Giancarlu Zacchellu, Damir Vrhovnik je digao ruke s kormila zbog Ivice Račana. Ostavka je iznuđena od čovjeka koji više nema moći ucjenjivati i s visoka dijeliti svima lekcije, jer je politička šteta koju nanosi SDP-u i njegovom predsjedniku uoči izbora olovni uteg na njegovim nogama u trci za još jednim premijerskim mandatom.

U svom srcedrapateljskom pismu »knez crvenog kapitalizma« i »Račanov Kutle«, kako je nazivan, pretvorio se u Cvilidretu koja na kraju balade želi izmamiti i pokoju suzu za sebe. U njemu Vrhovnik piše Zachellu, a misli na Račana kada kaže da ostavku podnosi »kako bi se u budućnosti izbjegle sve neosnovane i zlonamjerne javne konotacije, insinuacije i podmetanja kojima bi se potpora Vlade dovela u vezu s mojim osobnim i prijateljskim odnosima s istaknutim članovima Vlade i mojom stranačkom pripadnošću«. Melodramu je začinio i svojim zdravstvenim stanjem i prometnom nesrećom iz listopada 2000. odnosno operacijom ruke na koju treba otići, ili je već otišao.

Nakon 16 godina vladanja »Lencem« (naravno, ako u rukavu ne krije još neki trik da mu ostavku ne prihvate), izvjesno je samo jedno: u tom razdoblju najviše koristi i ne baš malog osobnog bogatstva od »Lenca« imao je jedino Vrhovnik. Svi ostali platili su, ili će platiti, svoj ceh: i radnici, koji su mu bespogovorno vjerovali, i kooperanti koji toliko potražuju da će im, ukoliko se ne naplate, za razliku od Vrhovnika, na bubanj otići stanovi, kuće i nekretnine koje su založili kako bi se mogli baviti poduzetništvom. I svaki građanin ove zemlje koji će baciti u vjetar 10 dolara ukoliko država izgubi 50 milijuna dolara garancija koje je dala. Vrhovniku ostaje sva imovina kojom nikada nije htio garantirati državnu pomoć škveru, već ju je radije prepisao članovima svoje obitelji. Ostat će i tajnom zašto Račan nije prihvatio dva milijuna dolara Vrhovnikovog novca koji je u jednom trenutku ovaj ponudio za spas »Lenca«.

»Lenac je žrtva Vrhovnikove megalomanije. Je li tu bilo pranja novca, kao što pojedine opozicijske stranke imputiraju, time se ne želim baviti, ali i tu sud mora dati državna revizija koja mora odmah ući u Lenac, a potom Državno odvjetništvo odlučiti što mu je činiti ako budu konstatirane nepravilnosti«, tvrdi Damir Kajin čija će stranka IDS koalirati u 8. izbornoj jedinici s Vrhovnikovim SDP-om. Za vjerovati je da principijelnom Kajinu ne bi smetalo da iste instance svoj sud daju i o javno iznesenim sumnjama u malverzacije oko prodaje priobalnog zemljišta u Istri za koje su osumnjičeni i vodeći ljudi njegove stranke. A zvižduci njezinom predsjedniku Ivanu Jakovčiću na teniskom turniru u Umagu pokazuju što birači o tome, kao i o pokušaju gušenja slobode medija, misle.

Bio Tuđmanov, Račanov ili Jakovčićev, sindrom Kutle je isti: njegovi ga patroni, bez obzira što učinio, nastoje skloniti u zavjetrinu. Pri tome im pravda nije bitna, ne biraju sredstva i zabrinuti su jedino što će glasačke kutije o njima reći: da bi mogli nastaviti istim putem.