Vjesnik: 30. 07. 2003.

Njemačka vojska u Iraku - cijena za poziv Schröderu u Bijelu kuću

Nakon razgovora s američkim potpredsjednikom Richardom Cheneyjem, Joschka Fischer je izjavio kako postoji »veća otvorenost« prema uključivanju UN-a u mirovni proces u Iraku

BERLIN, 29. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Prema pisanju njemačkih medija, njemački diplomati ovih dana ispituju teren nastojeći saznati kad će biti pravi trenutak za posjet njemačkog kancelara Bijeloj kući. O posjetu Bushovom ranču u Teksasu, kao što je bio nedavni talijanskog premijera u Silvia Berlusconija, u vladinoj četvrti u Berlinu ne usuđuju se ni sanjati.

Dakako razlog tomu je američko-njemačka svađa vezana za ratni i poslijeratni Irak. Neki analitičari tvrde da nada u skori posjet kancelara Gerharda Schrödera Bijeloj kući ovisi u prvom redu o tome hoće li Njemačka poslati svoje postrojbe u Irak, možda u okviru NATO-a, kako to priželjkuju u Washingtonu.

Za sada, Nijemci oprezno kalkuliraju. Kategorično »ne«, bez obzira koliko bi ono bilo po volji javnosti u Njemačkoj, ponovo bi opteretilo teškom mukom poboljšane njemačko-američke odnose. A također bi se vrlo lako moglo ispostaviti neodrživim ako UN i NATO pozovu Njemačku da ispuni svoju dužnost. Nije moguće predvidjeti kako bi se točno mogle podijeliti zadaće i teret međunarodnog angažmana. No, nema sumnje, Njemačka ni u kom slučaju neće moći imati ulogu samo običnog promatrača.

Washington i dalje ignorira UN. Bush je nedavno opetovano odbio zahtjev za donošenjem nove rezolucije UN-a o Iraku, na čemu insistiraju prije svega Francuska i Njemačka. SAD i EU ovisni su jedna o drugom upravo u toj regiji. Analitičari drže da samo ako oni ujedine svoje sposobnosti može biti gospodarskog napretka i mirne stabilnosti.

Svakako, Berlin u igri oko slanja njemačkih vojnika Irak nastupa samouvjerenije. To je pak povezano s tim da se iz dana u dan potvrđuje kako je zabrinutost protivnika rata u Iraku iz »stare Europe« bile opravdana.

Ipak, šef njemačke diplomacije Joschka Fischer nedavno je u Washingtonu oprezno izbjegao da prema tom kriteriju mjeri dosadašnji stav Berlina koji je i doveo do raskola s predsjednikom Bushom. No, on je također oprezno, ali ipak zamjetljivo, ostao pri tome da se ništa nije promijenilo u zahtjevu za odustajanjem od samostalne američke akcije u Iraku i predavanjem potpune nadležnosti u ruke UN-a.

Ono što se sada nazire je novo natezanje u UN-u. Iza zatvorenih vrata tamo se raspravlja o međunarodnim stabilizacijskim snagama. Ako ta rasprava stvarno rezultira novim UN-ovim mandatom, to bi imalo znatne posljedice. Bilo bi to priznanje Washingtona da je preventivni rat, vođen suprotno međunarodnom pravu i pod namještenim pretpostavkama, na kraju bio neuspješan. Bilo bi to priznanje nezaobilazne uloge UN i značaja »stare Europe«.

Uostalom, nakon razgovora s američkim dopredsjednikom Richardom Cheneyjem, Joschka Fischer je izjavio kako postoji »veća otvorenost« prema uključivanju UN-a u mirovni proces u Iraku. On je neumorno je ponavljao želju Njemačke da UN intenzivnije bude uključeni u Irak, kao i činjenicu da u ovom trenutku Njemačka nije u poziciji ponuditi vojnu pomoć.

No, za sigurnost u zemlji u kojoj nema mira potrebne su neke mirovne snage. Natezanje u Vijeću sigurnosti oko toga tko bi ih trebao dati događa se iza kulisa. SAD poziva sve države da se uključe u multilateralni kontingent, a zemlje poput Francuske, Rusije ili Indije ne žele sudjelovati bez nove rezolucije u kojoj bi UN ponovno dobio središnju ulogu. Bush, međutim, ukazuje da već postojeća rezolucija 1483 poziva zemlje članice da daju svoj doprinos stabilnosti i sigurnosti.

S druge strane, Schröder ponavlja kako je postojanje iračke prijelazne vlade i novi mandat UN-a uvjet da bi se uopće povela rasprava hoće li Berlin poslati njemačke vojnike za potporu američkim i britanskim postrojbama u Iraku. Prema svemu tomu, čini da do Schröderova posjeta Bijeloj kući neće tako brzo doći. Stoga u Berlinu lijepo zvuči retorika jednog od najutjecajnijih demokratskih senatora Teda Kennedyja koji oštro kritizira američku iračku politiku i traži pomirbu Washingtona s Berlinom (i Parizom), jer samo s njima može stabilizirati Irak. Bijeloj kući Kennedy spočitava da nema nikakvu koncepciju za Irak i da stavlja na kocku živote američkih vojnika.

Branko Madunić