To je izjava glavnog tajnika UN-a Kofija Annana nakon sastanka s Carlom del Ponte u New Yorku, o temi o kojoj se u diplomatskim krugovima već dugo govori, ali nitko dosad nije javno progovorio. Iako se glavna tužiteljica protivila toj inicijativi, očito će članovi Vijeća sigurnosti sljedećih dana raspravljati o tome što je Annan obznanio. Je li to degradacija Carle del Ponte ili možda prvi korak da ulogu tužitelja za područje bivše Jugoslavije preuzeme netko drugi? Je li UN nezadovoljan radom Carle del Ponte? Ili je riječ o preopterećenosti glavne tužiteljice, koja nije mogla istodobno igrati dvije uloge?

Građanski rat u Ruandi odnio je 800.000 žrtava, a mnogo detalja kako su većinski Hutui planirali masakr nad manjinskim Tutsima do danas je ostalo neistraženo. Postoje dokumenti koji ukazuju da je 1994. godine Kofi Annan, kao šef mirovnih misija UN-a, zabranio zapovjedniku plavih kaciga da istražuje što se u Ruandi događa, a postoji i pismo kanadskog generala Romea Dallairea u kojem upozorava New York o pripremi pokolja. Nije tajna da je svoj dio krivnje imao i UN, zatim Amerika koja je dugo prikrivala što se tamo događa i tek na kraju pristala da se upotrijebi riječ genocid. I europske zemlje koje su naoružavale Hutue nisu amnestirane, kao ni Katolička crkva. Ostaje i znamenita rečenica bivšeg francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda koji je rekao da »u državama poput Ruande genocid nije posebno važan«.

Del Ponte ima s druge strane još mnogo posla i oko raščišćavanja zločina u bivšoj Jugoslaviji. Na optuženičkoj klupi još nisu Karadžić i Mladić, suđenja idu sporo, mnogo je toga još sporno. Pred Carlom del Ponte je mogućnost da uđe u povijest kao tužiteljica koja nije išla na izjednačavanje krivice u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. A za Ruandu, tamo daleko, očito je predviđen drugi scenarij.