Novi list: 31. 07. 2003.
Titovke opet u modi
Dražen CIGLENEČKI
Hrvatska posljednjih dana doživljava pravu eksploziju antifašizma. Prvo je u nedjelju premijer Ivica Račan na skupu istarskih partizana poput legendarnog punk pjevača Johnnyja Rottena čvrsto s obje ruke primio mikrofon i održao impresivni govor u društvu s fotografijom Josipa Broza Tita. Upozorio je da je antifašizam trajna vrijednost na kojoj se gradi hrvatska demokracija i izrazio žaljenje što Vlada nije uspjela kazniti sve što su pljačkali Hrvatsku. No, dodao je da pravda uvijek
stigne krivce i obećao nastavak borbe.Za razliku od ideološki potpuno indiferentnog Račana koji otkad je premijer nije sudjelovao na partizanskim skupovima, pa je njegovo pojavljivanje na Rušnjaku bilo svojevrsno iznenađenje, predsjednik Stjepan Mesić već je iskusni antifašist. Često se on znao naći tamo gdje se razgaljeno pjevalo »Po šumama i gorama« tako da je Mesić sasvim očekivano podijelio odlikovanja vijećnicima ZAVNOH-a. I to baš vijećnicima ono najdraže ordenje – Redove hrvatskog pletera.
Mesić je naravno također ustvrdio da je antifašizam ugrađen u temelje hrvatske države.
Međutim, ako danas i zanemarimo sve prijeporno što je bilo u stavovima i djelovanju hrvatskih partizana i svedemo ih isključivo na antifašiste, nije jasno zbog čega je ponovno potrebno toliko naglašavati, inače nedvojbene vrijednosti, antifašizma. Zar je u Hrvatskoj Vlada tolika opasnost od restauracije endehaškog fašizma? Je li Račan u kontekstu antifašizma spomenuo pljačkaše, očito dobitnike HDZ-ove privatizacije, zato što smatra da su oni ti novodobni fašisti protiv kojih se i dalje treba boriti? Nije valjda da su zbunjeni Anto Kovačević i Ivo Lončar sa svojim kvazi dosjetkama o Jozi mafiozi takva prijetnja demokraciji da se inspiracija u borbi protiv njih mora tražiti u razdoblju između 1941. i 1945.