Slobodna Dalmacija: 01. 08. 2003.

Nagrada u džep, tvrtka na bubanj

Davorka BLAŽEVIĆ

Lani je najveću plaću od astronomskih (za hrvatske prilike) 170 tisuća kuna mjesečno inkasirao Zagrepčanin, koji je prijavio čak 2,683.833 kune godišnjeg dohotka. Kako se u Poreznoj upravi prijave još uvijek obrađuju, moguće je da ovog genijalca ili "lutrijskog slavodobitnika" tkogod još i potuče svojom rekordnom zaradom.

Nije poznato čemu rečeni ima zahvaliti tako obilate "prinose", osim što se znade da su ubrani od "nesamostalnog rada". Možda se upravo iza ove fantastične porezne prijave krije identitet našeg budućeg menadžera godine, a s obzirom na recentna hrvatska iskustva, tvrtka iz koje dolazi ima puno razloga za veliku glavobolju. Nije li i Miroslav Kutle svojedobno od menadžerskog laureata stigao do pritvorenika i najvećeg gubitnika, a za sobom pomeo stotinjak poduzeća i ostavio na tisuće radnika bez posla i bez kruha? Danas je Kutle tek sinonim za hrvatsku kriminalnu pretvorbu .

Kutle i Vrhovnik

Za mnoge je Damir Vrhovnik koalicijska inačica propalog Kutle, iako se njihove karijere u mnogočemu ne podudaraju. Dok je Vrhovnik bio godinama odan državnom "Viktoru Lencu" u kojemu je gradio svoj imidž stručnjaka i vrhunskog menadžera, dotle je Kutle krenuo u svijet privatnog businessa s referentskog šaltera mirovinskog osiguranja stvarajući svoje poslovno carstvo od "krušaka i jabuka", trgovine, izdavaštva, ugostiteljstva, sardina, mlijeka ... Ali iza obojice je stajala politika, obojica su bili njezini odabranici i "zaslužnici". Vrhovnik je bio na "čast i diku" SDP-u, Kutle HDZ-u.

Vrhovnik nije bio marginalac i poslušnik politike, nego prijatelj. Zato je njemu omogućen "častan otpust", a Kutli "obrana pred zakonom".

No, prvi čovjek "Viktora Lenca" u kojem je vladao 16 godina, ovjenčan menadžerskom slavom i "lovorom" riječkog gospodarskog prvokategornika, ako i nije kupovao tvrtke poput Kutle, s plaćom od basnoslovnih 16 tisuća dolara kupio je egzistencijalnu sigurnost svoje obitelji. Od "odmazde" politike on previše i ne mora strahovati. Stečenim nekretninama, pokretninama i inim dobrima, koja je velikodušno uknjižio na svoje potomstvo, kako bi izbjegao zamci hipotekarnog zaloga vlastite imovine za račun vladinih jamstava škveru, može sutra mirno jedriti, pa makar ga njegov kormilar Račan proglasio i personom non grata u SDP-u, čija je uzdanica bio. Neosjetljiv na radničku dramu poručivao je onima što su mu godinama slijepo vjerovali da im je ili raditi ili otići, bezočno siguran u vladinu potporu koja je u privatno poduzeće po svoj prilici uludo utukla 50 milijuna dolara garancija. I kada je napokon uzmakao, to drsko proglašava gestom osobnog morala !?

Licemjerno čak ima petlje ustvrditi u ostavci kako je podnosi "da bi se ubuduće izbjegle sve neosnovane i zlonamjerne javne konotacije, insinuacije i podmetanja kojima bi se potpora Vlade RH dovela u vezu s mojim osobnim i prijateljskim odnosima s istaknutim članovima Vlade i mojom stranačkom pripadnošću".(!!!) Gotovo da mu čovjek oda počast na tako visokim moralnim načelima, evenetualno ga i pomiluje…

Kako stvari stoje, nije Vrhovnik jedini, pa ni posljednji menadžer godine koji se potpuno nasukao. Samo prije pola godine, predsjednik Uprave Podravke, Darko Marinac, medijski je promoviran kao menadžer godine, a ovih dana teško i sedativima može ublažiti poslovne glavobolje. Novine su pune dramatičnih vijesti o poljuljanom "vegetinom" carstvu, a spominju se i možebitna zatvaranja tvornica jedinstvenog hrvatskog začina u Poljskoj i Madjarskoj. Marinac ne krije da ima problema u poslovanju i podbačaja u planovima, ali tvrdi da dvije spomenute tvornice neće "pod ključ", nego u prilagodbu zakonima tržišta. Navodno će se preorijentirati na drugu proizvodnju.

Struka i defekti

Poljski potres Podravke, predsjednik njezine Uprave objašnjava lošim poslovnim potezima tamošnje tvorničke vrhuške koja je robu nagomilavala na lageru unatoč potražnji. Tvrdi da su im prikazivali lažnu sliku tržišta, i zato je smijenjen cijeli tamošnji manadžment i postavljen krizni. Njegovu, pak, ostavku Nadzorni odbor, veli, nije tražio, pače, uživa potporu svih članova. No, dokle?

Jesu li naši stručnjaci (koje zadnjih dana, posebno mlade, vabe i Česi) u pravilu uspješniji i priznatiji vani nego kod kuće zbog naših defektnih kriterija u respektiranju struke, zbog manjkavih zakona i stranačkog klijentelizma ili zbog hrvatske adaptibilnosti? Kući, naime, drže da mogu kako hoće, vani rade kako struka i zakon nalažu.