Vjesnik: 02. 08. 2003.
»Iseljeničkim novcem kupljen predsjednički "challenger"«
Smokvina poručuje da je zaradio dovoljno novca radeći vani i da mu materijalna sigurnost omogućuje da istraje u utvrđivanju istine o sudbini iseljeničkog novca
ZAGREB, 1. kolovoza - Iseljenik u Švicarskoj Radovan Smokvina ogorčen je postupanjem hrvatskog pravosuđa u slučaju 100 milijuna njemačkih maraka i šest milijuna dolara iseljeničkog novca s bankovnih računa u austrijskom Villachu.
»Podnio sam dvije tužbe, jednu na Zemaljskom sudu u Klagenfurtu i drugu protiv Zaklade hrvatskoga državnog zavjeta na Općinskom sudu u Zagrebu. Austrijske su vlasti zatražile skidanje bankarske tajne s računa u Villachu, a o okolnostima otvaranja računa te transakcijama koje su se putem njega obavljale svjedočio je i službenik Bank für Karnten und Steirmak. U Austriji se taj slučaj službeno zove: "Hrvoje Šarinić, tužba za pronevjeru, pranje novca i organizirani kriminal"«, objašnjava Smokvina Vjesniku.
»Istodobno«, nastavlja Smokvina, »sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Nika Grospić ne želi saslušati Hrvoja Šarinića ni kao svjedoka, iako je on jedan od trojice potpisnika povjereničkog računa u Villachu. K tome, sutkinja je na pravno neprihvatljiv način kvalificirala vrstu ugovora koji je sklopljen između mene i Hrvoja Šarinića, nazvavši ga darovnicom, iako se radi o mojoj uplati na povjerenički konto«, kaže Smokvina.
On je 1991. na račun u Villachu, a na poziv hrvatske vlade, uplatio 40.000 švicarskih franaka na ime »gospodarske obnove i obrane suvereniteta Hrvatske«. Pismom što ga je iseljeničkim krugovima slao tadašnji ministar iseljeništva i zamjenik ministra obrane Gojko Šušak - drugi potpisnik na povjereničkom računu - jamčilo se da će taj novac biti iskorišten za ono za što je i uplaćen.
»Dok austrijsko pravosuđe ne štiti pravo na tajnu svojih banaka ako postoji sumnja da je, vezano uz račune i novac na njima, počinjeno kazneno djelo, sutkinja Općinskog suda u Zagrebu ne poštuje osnovne pravne norme. Ne vjerujem da ćemo s takvim pravosuđem skoro u Europu«, naglašava Smokvina.
Prema njegovim riječima, cijeli je proces pokrenuo iz načela, a ne stoga što mu je stvarno stalo da se vrati novac koji je uplatio na račun u Villachu. Novac je, tvrdi, uplatio za obranu zemlje, a ne za osobno bogaćenje tadašnjih dužnosnika i njihovih prijatelja. Pokazuje nam gomilu materijala, bankovnih izvadaka, dopisivanje austrijske i hrvatske policije... što je kao dio spisa iz »predmeta Šarinić« dobio s austrijskog suda.
Tu su i nalozi koje je Šarinić na memorandumima Ureda predsjednika slao banci u Villachu u studenome 1991. i kasnije, da se novac s računa za obranu prebaci u Kanadu za kupnju predsjedničkog »challengera«. »Zaista ne znam kakve veze kupnja 4,25 milijuna dolara vrijednog aviona, u jeku najgoreg rata, ima s obranom Hrvatske
«, pita se Smokvina.Predočio nam je i naloge te bankovne izvatke o transferima novca s računa za pomoć Hrvatskoj na privatne račune Ferdinanda Jukića, Stjepana Spajića i braće Ivana, Željka i Marinka Mikulića. U dopisima što ih je hrvatska policija slala austrijskoj, tražeći pravnu pomoć, ističe se sumnja da su spomenute osobe dobile novac, namijenjen u humanitarne svrhe, na privatne račune fizičkih i pravnih osoba u Austriji i Hrvatskoj, te da im je on kasnije poslužio za kupnju tvrtki i stjecanje privatn
e imovine.Smokvina kaže da je zaradio dovoljno novca radeći vani i da mu materijalna sigurnost omogućuje da istraje u utvrđivanju istine o sudbini iseljeničkog novca.
Željko Peratović