Hrvatska je danas dužna skoro koliko i predratna Jugoslavija. Inozemni dug iznosi gotovo 19 milijardi dolara. Unatoč tim mega-vrijednostima, njegov se stampedo ne zaustavlja – i dalje raste nevjerojatnom brzinom. Ali, je li zaduženost Hrvatske alarmantna ili podnošljiva – o tome se ne mogu složiti ni dvije adrese koje su u toj temi najodgovornije: ministar financija i guverner Hrvatske narodne banke. Mato Crkvenac i Željko Rohatinski na jučerašnjoj su zajedničkoj konferenciji u tom pogledu demonstrirali potpunu antagoniziranost. Guverner nije pristao na ministrove, kako je rekao, simplifikacije i de facto mu je održao lekciju.

Crkvenac tvrdi da je javni dug države u granicama prihvatljivog, da je polovicom godine dosezao nešto više od 50 posto BDP-a i podsjeća na standard po kojem se razina zaduženosti do 60 posto BDP-a smatra podnošljivom. Najveću odgovornost za bujanje opće zaduženosti on pripisuje bankama i poduzećima i sugerira da se to države uopće ne tiče.

Po Rohatinskom, ukupno inozemno zaduženje Hrvatske naraslo je na 68 posto BDP-a. Guverner nije sklon strogo odvajati dug države od onoga što su ga napravile banke i privatna poduzeća. »Može se reći da se banke i ostali subjekti zadužuju više od države, ali to je samo jedna strana priče«, rekao je on, objašnjavajući da banke svoja zaduženja plasiraju kao kredite stanovništvu, poduzećima i državi, a ino-zaduženja tvrtki najčešće su osigurana državnim garancijama. »Bez obzira tko je nositelj zaduženja, dug će morati vraćati cijela zemlja«, upozorio je Rohatinski.

Vladajuća se ekipa – a tu predsjednik Mesić u posljednje vrijeme drži poziciju rame uz rame s premijerom Račanom – prema bujanju inozemnog duga drži vrlo nonšalantno i uporno tvrdi da je sve u redu dok je zaduživanje u funkciji razvoja. Ali razmjeri zaduženosti počeli su dovoditi u pitanje i dobre ocjene u vezi s gospodarskim rastom Hrvatske. Tako je u nekim inozemnim analizama po svome privrednom rastu Hrvatska svrstana među sedam »novih tigrova nove Europe«, no naši pouzdani ekonomisti upozoravaju da je taj rast – tigar od papira: nastao je na dugovima, a ne na izvozu. »U Hrvatskoj je dinamičan rast ostvaren na domaćoj potrošnji i rastu zaduženosti«, kaže Željko Lovrinčević, pa umjesto s optimizmom, on sa skepsom gleda na problem kako će se nastali dugovi u budućnosti financirati. Mladen Vedriš primjećuje da porast investicijske potrošnje, baziran na vanjskom zaduženju, ne predstavlja realan razvoj.

Sve je češće moguće čuti i upozorenja da bi dug-loš drug Hrvatskoj mogao pomrsiti i planove oko ubrzanog približavanja Europskoj uniji. Ambasador Wunenburger, šef delegacije Europske komisije u Hrvatskoj, baš je ovih dana u jednom intervjuu priznao da nagli »porast hrvatskog vanjskog duga jest zabrinjavajući«. Bruxelles, kaže dalje, razumije da Hrvatska mora investirati kako bi se razvijala, ali upozorava da se dug mora moći kontrolirati te primjećuje da u Hrvatskoj njegov porast »nije u potpunosti povezan s ekonomskim razvojem«.

Prijeti li Hrvatskoj, dakle, dužnička kriza, možda i bankrot države? Guverner najavljuje mjere da se to ne dogodi. Ministar problem bagatelizira. Dok je bio u opoziciji, Crkvencu je omiljena tema bila olako ino-zaduživanje HDZ-ove vlasti. Djelovao je tada dosta uvjerljivo. A onda je s ministarskom funkcijom preuzeo i Škegrinu pamet.