Novi list: 16. 08. 2003.

Bespuća Zubakove vrećice

Piše: Jelena Lovrić

Milijuni u vrećicama – više se ne vežu samo uz bivšu vlast. Takvu vrstu torbarenja – pokazuju upravo objavljeni detalji vezani uz financiranje Budišine predsjedničke kampanje – prakticira i posthadezeovska vlast. Zaista, vladajuća ekipa ubrzanim ritmom ruši osnovnu prednost koju je dosad imala – da je javnost smatra poštenijom od Tuđmanove.

Dakle, ističući vlastitu principijelnost, Dražen Budiša u jednom se intervjuu pohvalio da je pred predsjedničke izbore odbio ogromnu donaciju privatnog poduzetnika i trgovca oružjem Zvonka Zubaka. Navodno samo zato jer je ovaj u to vrijeme potraživao velike pare od države, pa se predsjednički kandidat bojao da bi se od njega u tom pogledu očekivala neka protuusluga. Ispostavilo se, međutim, da je Zubak platio tiskanje više od milijun Budišinih letaka i avion koji ih je iznad Zagreba razbacao. Osim toga tvrdi da je glavnoj tajnici Budišine stranke uručio i vrećicu s gotovo pola milijuna kuna. Dorica Nikolić kaže da se toga ne sjeća. Ne kaže izričito da to nije istina. Kolikim je to milijunima dotična raspolagala kada se Zubakove vrećice ne može sjetiti? Kao da joj je netko platio kavu, pa je ona, eto, zaboravila.

Kako će HSLS riješiti veliki problem u kojem se odjednom našao? Isti se problem itekako tiče i sadašnje vlasti, iako je Budišina stranka iz nje odstupila. Koliko je trgovac oružjem, koji milijune poklanja ispod stola, bez ikakve potvrde i pisanog traga, dao drugim strankama i predsjedničkim kandidatima? Unatoč zakonskoj obavezi, listu donatora nitko od njih nikada nije objavio. (S iznimkom Budiše, ali sada ispada da ni njegova nije pouzdana.) Teško je vjerovati da neka Zubakova vrećica nije stigla i u Mesićev stožer. Pogotovo jer se Mesić, tvrde pouzdani izvori, sa Zubakom sretao i podosta nakon izbora.

Političari, dakle – ne samo oni bivši, nego i današnji – uopće ne bježe od mutnih donacija, raznih vrsta. Dapače, tretiraju ih kao sasvim normalnu stvar. Posljednjih dana mediji bilježe nekoliko takvih primjera. Istina, riječ je o poklonima manje vrijednosti, ali zapanjuje lakoća s kojom se oni primaju. Potpredsjednik Vlade Linić plovi na jednoj tajkunskoj jahti, kako je prije kod Vrhovnika ljetovao Račan. SDP-ova se vrhuška na stranački piknik u Radmanove mlinice dovezla državnim autima. Medijima su objavili da ručak plaćaju iz vlastitog džepa. Stol se prolamao, a svaki je od njih za bakanalije iskeširao cijelih 80 kuna. Koliko, po prilici, stoji samo predjelo. Istodobno, predsjednik se Mesić po medijima šepuri u skupom odijelu, koje su mu poklonili organizatori jednog glazbenog događaja, u znak zahvalnosti za visoko pokroviteljstvo. Šef je države gotovo svakoga dana nečemu pokrovitelj, uzvraćaju li mu i drugi bogatim darovima? Na jednoj, nedavno objavljenoj fotografiji vidi se da nosi skupocjeni sat, dar predsjednika Putina.

U većini zapadnih država političari smiju zadržati samo poklone male vrijednosti. Naši takav zakon izbjegavaju donijeti. Umjesto obuzdavanja svojih apetita (o Tomčićevim i Čačićevim poslima s državom već je zamorno i govoriti) i svođenja u okvire standarda, kakvi su uobičajeni u provjerenim demokracijama, i aktualna vlast sve otvorenije svoju političku poziciju koristi kao sredstvo za stjecanje materijalne koristi. Kuloari bruje sočnim informacijama o tome kako neki njeni članovi ubrzanim ritmom nastoje nadoknaditi vrijeme u kojem su se pokušavali držati one o poštenju.