Novi list: 19. 08. 2003.

Zubakov juriš na vlast

Piše: Jelena Lovrić

Dolazi vrijeme kada ću ja Račana primiti u Banskim dvorima – izjavio je samouvjereno Zvonimir Zubak, javnosti poznat kao trgovac oružjem, najavljujući da s upravo osnovanom strankom juriša u osvajanje vlasti. Govor koji su mu drugi napisali nije umio pročitati, ali barem zna što mu je cilj.

Njegova Demokratska socijalna unija ne spada sasvim u društvo prigodničarskih stranaka, kakve se namnože prije svakih izbora. Neke zato jer njihovi pokretači povjeruju da u politici nastupa njihovih pet minuta. Neke po zadatku, radi izbornog inžinjeringa, da za velike stranke odigraju određenu ulogu. Primjerice, da rasprše glasove konkurenata.

Zubakova je stranka drugačija u prvom redu zato jer iza nje stoji ogroman novac. Ne zna se koliki i ne zna se odakle, ali njen je šef jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. Nedavno je pokušao kupiti i Inu. Dao je ponudu za koju je tvrdio da se ne može odbiti. Vladi je poručio da je spreman iskeširati 50 milijuna dolara više nego bilo koji drugi ponuđač. Također se ponudio da će joj posuditi i milijardu dolara, za krpanje rupa u proračunu. Skromno kaže da to i nisu neki veliki novci. Očito je za trgovca oružjem protekli rat bio zlatna koka.

Zubak je prvi bogatun u Hrvatskoj koji je odlučio osnovati političku stranku. Dosad je politička funkcija često služila za stjecanje materijalne koristi. Za Tuđmanove vladavine tako su nastala tajkunska carstva. Sada po prvi put proteklih godina zgrnuti kapital otvoreno kreće u osvajanje vlasti. Dosad je svoj utjecaj i svoje ciljeve pokušavao ostvariti posredno – financijskim injekcijama postojećim strankama. Tako je i Zubak nedavno otkrio da je predsjedničku kampanju Dražena Budiše pred tri godine podupro, između ostaloga, i poklon vrećicom s pola milijuna kuna. Na sličan je način nastojao obavezati i druge stranke i političare.

Sada se osjeća toliko moćno i sigurno da želi političku vlast bez posrednika. Nitko više u Hrvatskoj ne spominje reviziju preko noći izraslih tajkunarija. Ni poslova koje je Zubak vodio sa Šuškovim ministarstvom obrane. Nitko se nije osvrnuo ni na njegovo priznanje da je nezakonito, vrećicama novca, sponzorirao političare. Bio je partner bivše i simpatizer, stvarni ili fingirani, sadašnje vlasti. Sav je njegov biznis, pa i ovaj novi, politički, u zoni netransparentnosti. Ustav doduše kaže da »stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine«, ali novi pretendent na mjesto političkog lidera pa onda i premijera, zna da se toga nitko ne drži. Također je mogao primijetiti da u Hrvatskoj nema bolje zaštite od političke funkcije. Ortaci kriminala i zločina svoje su kože na taj način sačuvali neokrznutim.

U Hrvatskoj koja je zgađena svojom političkom klasom i njenim prakticiranjem politike kao drp-sistema, možda kod nekoga i upali Zubakova tvrdnja da u politiku ne ulazi zbog novca. U ratu je prodavao oružje, danas pokušava prodati socijalnu demagogiju. – Ja imam a imat ćete i vi – obraća se dobrog života željnoj Hrvatskoj. Razmeće se praznim obećanjima da će u dvije godine udvostručiti minimalne plaće, osloboditi umirovljenike i seljake nekih poreza. Zubak sigurno pripada onoj Hrvatskoj koja za sebe može reći da ima. Ali ista je izrasla na činjenici da je ona druga Hrvatska dovedena u situaciju da nema. Juriš trgovca oružja na Banske dvore nema šanse, ali je zanimljiv pokazatelj nekih trendova u društveno-političkom životu Hrvatske.