Vjesnik: 19. 08. 2003.

Kako je HT zaobišao Ustavni sud

Što se, nakon odluke Ustavnog suda promijenilo? Ništa! Pretplata je ostala, upakirana u drugu ambalažu, ali smisao novca plaćenog neovisno o potrošku i jednog jedinog impulsa nije promijenjen. Vlasnici fiksnih telefona i dalje plaćaju nešto za što je Ustavni sud rekao da nije ni ustavno ni zakonito

VLADO RAJIĆ

Ukidanje pretplate za telefoniranje zapravo se nije dogodilo.

Istina, Ustavni je sud početkom srpnja jasno i glasno (većinom glasova) rekao da je 60 kuna paušalne pretplate koja se za fiksnu telefoniju plaća samo zato što pretplatnik uopće ima telefon - neustavna naplata.

Istina, Vlada je od Hrvatskog telekoma tražila da podesi tarife telefonskih troškova socijalnom statusu građana i HT je promptno ponudio »nova« rješenja.

Istina je također da su HT-ovci gotovo u dan s odlukom ustavnih sudaca ponudili javnosti dva paketa usluga po promijenjenim pravilima naplate telefonskih usluga. Jedan je zove »Halo plus« i namijenjen je onima koji više telefoniraju. Drugi je nazvan »Mini halo« i kao tarifni model je namijenjen onima koji povremeno dižu slušalicu da bi nekoga nazvali.

Štos je u oba modela da se prema odluci Ustavnoga suda odnose kao da ona nije donesena, a kad već jest, kao da ta odluka uopće nije važna. Jer, izrijekom je s Markova trga poručeno da u privatiziranom poduzeću, dakle firmi poznatih vlasnika, pretplatnici nemaju ustavnoga razloga sudjelovati u »razvoju hrvatske telefonije«, čime se proteklih desetljeća pravdala pretplata, jer je i firma bila »naša«. Budući da telefonski profit sad više nije »naš«, neka gospoda telefonisti vide kako će iz prihoda od prometa svojih usluga tu mrežu i dalje razvijati. Posebice zato što se uvođenje novog fiksnog telefona i dalje naplaćuje, protivno pravilima igre u drugim europskim zemljama gdje je kompanijama u interesu da imaju više korisnika, pa im čak daruju i aparat. O naplati priključka nema ni govora.

I za »Mini halo« i za »Halo plus« varijante s naplatom impulsa ne mogu skriti činjenicu da je za prvi paket pretplata 55 kuna, za drugi, 75.

Što se, nakon odluke Ustavnog suda promijenilo? Ništa! Pretplata je ostala, upakirana u drugu ambalažu, ali smisao novca plaćenog neovisno o potrošku i jednog jedinog impulsa nije promijenjen. Vlasnici fiksnih telefona i dalje plaćaju nešto za što je Ustavni sud rekao da nije ni ustavno ni zakonito.

Budući da su naplate u mjesečnom ritmu, lako se može dogoditi da vlasnik telefonske linije odsutan mjesec ili nekoliko mjeseci može izgubiti pravo na liniju samo zato što nije uredno plaćao 55, odnosno 75 kuna, koliko je prema HT-ovim novostima dužan plaćati »ležarinu« telefona mjesečno.

Kad se na to pogleda kroz prozor Ustavnoga suda, jasna je čak i drskost HT-a, koji ne krije da su 55 i 75 kuna i dalje pretplate. Što je onda od odluke Ustavnog suda ostalo? Ništa!

Jer, odluka o telefonskoj pretplati trebala je biti prvim korakom u ukidanju svih oblika paušala u cijeni usluga. Građanima ostaje i dalje osjećaj da su veliki sustavi jednako moćni kao i u vrijeme kad su bili »naši«.

S druge strane, veliko je pitanje zbog čega je Vlada prihvatila navodno nove korisničke pakete, kad je jasno da je time, možda i ne htijući, »pobila« odluku Ustavnog suda. A Ustavni sud je »četvrta« vlast u državi.

Istodobno, Vlada je sama sebi zadala niski udarac. Najprije je tražila od HT-a podešavanje ukupnih telefonskih troškova platežnim mogućnostima građana, a potom je prihvatila rješenje prema kojem je sve ostalo po starom.

I to ne samo u troškovima telefoniranja. Jer, vlasnici drugih velikih sustava - vodoopskrbe, odvodnje, komunalija, grijanja, struje (a tu je država i dalje najveći ili jedini vlasnik) - uopće ne moraju brinuti nikakvu pravnu brigu.

Čak i kad ih Ustavni sud, eventualno, pritisne nekom svojom odlukom, i oni mogu smisliti »pakete« lažnoga pojeftinjenja, lažnoga poštivanja sudskih odluka. Bez obzira na to troši li se voda samo za bevandu ili, da prostite, za pranje.