Novi list: 20. 08. 2003.

U »Lencu« isplata »na crno«

Piše: Gabrijela Galić

Isplata plaća radnicima brodogradilišta »Viktor Lenac« protuzakonito je i kažnjivo djelo. No, država je u slučaju potpuno privatnog poduzeća zatvorila oba oka i prešutno dopustila da se golema svota novaca provuče preko sindikalnog računa. A onda su sredstva u gotovini isplaćena radnicima privatnog brodogradilišta. Da je bilo koja druga privatna tvrtka radnicima plaću isplatila na ruke, u plavim kuvertama, sada bi bila okupirana inspekcijama koje bi provjeravale njeno poslovanje. I zasigurno, cijeli slučaj ne bi završio samo na inspekcijskog provjeri. Poslodavac bi dobio kakvu kaznicu. Radnici, odnosno njihovi sindikalni predstavnici cijeli bi slučaj uputili sudstvu na razmatranje. No, u slučaju »Lenca« takav scenarij neće se zbiti niti u mašti, iako je riječ samo o još jednom obliku isplate plaća »na crno«.

Sindikat metalaca Hrvatske nije niti prvi, a niti posljednji sindikat u ovoj zemlji koji se radi kratkoročne zaštite radnika nekog poduzeća upustio u igre izvan zakonskih okvira. S nelegalnom isplatom plaća preko sindikalnog računa metalci, ali i ostali sindikati u brodogradnji, proteklih desetak godina imaju iskustva napretek. I nisu jedini. Cijeli niz sindikata, posebno u vremenu dok je rat još uvijek bjesnio, pribjegavao je takvoj metodi »spašavanja« radnika. No, takav kratkoročan način rješavanja problema uvijek se držao daleko od javnosti. Sada se, pak, isplata plaća preko sindikalnog računa, obznanjuje na sva zvona i to je, kao neka super stvar. Je, to je baš super, pogotovo jer 1.200 radnika »Lenca« u rukama ima po tri tisuće kuna i nema uplaćene doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. A zbog neuplate doprinosa, ali i poreza, na gubitku je i država. No, to očito nije bitno.

Zanimljivo bi bilo vidjeti bi li takva isplata plaća bila »super stvar« i kako bi država postupila da su, umjesto u privatnom brodogradilištu, plaće preko sindikalnog računa isplaćene primjerice u nekon sveučilišnom centru ili zaposlenima u državnoj administraciji. Bi li i tada država šutke prešla preko nezakonitih radnji ili bi »razapela« službenički i znanstveni sindikat? Kako bi, uostalom, država postupila u slučaju kooperanata »Lenca« kojima to poduzeće duguje preko 22 milijuna dolara i čije je poslovanje ozbiljno ugroženo. Hoće li država i tim kooperantima privatnog poduzeća dopustiti da preko neprofitne organizacije radnicima isplati plaće ili će ih bez imalo grižnje savjesti poslati u stečaj?

Isplata plaća preko sindikalnog računa nema nikakva opravdanja. Štoviše, sindikati su ti koji bi se takvoj praksi trebali odupirati. Poduzeće koje nema drugog izlaza do isplate plaća preko računa nevladine i neprofitne organizacije na gospodarskoj sceni nema što raditi. No, izuzeci kojima će država zažmiriti očito postoje. Ti izuzeci za pravo daju svim radnicima tvrtki koje su još u državnom vlasništvu i koje polako propadaju – poneke od njih zapošljavaju i više radnika od privatnog brodogradilišta – da dolaze na Markov trg i od Vlade traže pomoć. Jer Vlada je i na primjeru posve privatnog poduzeća pokazala koliko drži do svoje jasne i čvrste gospodarske politike. A ona se svodi na poruku – za poslovanje poduzeća, posebno privatnih odgovorne su uprave. Malo sutra!