Novi list: 30. 08. 2003.

Omča za lopove ili za izbore

Piše: Jelena Lovrić

Lanjski se snijeg u Hrvatskoj upravo pokušava prodati kao prvorazredna senzacija. Mediji su puni otkrića o tome kako je Tuđmanova vlast Hrvatsku premrežila lopovlukom svih vrsta. Kakvo otkriće! Što je u tome novo? Nova je činjenica da se munjevito približavaju izbori.

Otkako je famozni Jambo, nakon veselog druženja sa šefom države, novinarima ispripovijedao kako je godinama morao plaćati reket svome HDZ-u, novine su pune otkrića o tajnim računima Tuđmanove vlasti. Nabraja se tko je harač plaćao – pitanje je tko nije – i tko je parama raspolagao. Mesić je odmah zatražio da državna tijela istraže Jambove navode. Državno odvjetništvo zakazalo mu je obavijesni razgovor. Akcija kasni najmanje dvije godine. U raščišćavanje HDZ-ove mreže lopovluka i kriminala trebalo je krenuti odmah nakon preuzimanja vlasti. Znalo se dovoljno: ništa od onoga što se danas prokazuje nije bilo nepoznato. Ali zalud! Činjenica da se omča tek sada baca, upućuje na zaključak da je riječ o predizbornom manevru. Kojemu nije cilj hvatanje lopova i sankcioniranje kriminala, nego diskvalifikacija glavnog rivala u trci za osvajanje vlasti.

Više je argumenata koji upućuju na taj zaključak. Prvo, državni se odvjetnik zainteresirao za optužbe koje terete HDZ, ne i za one koje bi teretile Jamba. Grozdovi kaznenih prijava, koje se tiču načina na koji je zagospodario neretvanskom dolinom, i dalje skupljaju prašinu. Najproblematičniji Tuđmanovi tajkuni odjednom postaju saveznici sadašnje vlasti, a javno otkucavaju svoje nekadašnje ortake. Kao što danas razglašava kako je Bebiću plaćao avione, možda će se Jambo jednoga dana novinarima jadati kako je i Mesića, pod mus, sponzorirao janjetinom.

Drugo, što je državno odvjetništvo napravilo u drugim sličnim, dosad u javnosti provaljenim slučajevima? Nedavno se čulo da je na predmetu zloupotrebe donacija dijaspore namijenjenih obrani više urađeno u Austriji nego u Hrvatskoj.

Treće, dojam je da se krenulo prosijavati kriminalnu praksu samo jedne stranke, sve drugo policiji, i vlasti općenito, curi kroz prste. Ima li, primjerice, elemenata političkog reketa u činjenici da Vrhovnik donira SDP (vlastitim sredstvima, kako reče jedan od čelnika te stranke), a Vlada potom za njegovu privatnu firmu (Talijani tu, garant, samo figuriraju) odriješi državnu kasu? Na osnovu čega je, dalje, obustavljena istraga protiv donedavnog predstojnika Vladina antidrogeraškog ureda? Na osnovu njegova kumstva s potpredsjednikom Vlade Granićem? Što se poduzima povodom javne optužbe na račun zagrebačkog šefa HNS-a da je tražio mito? Što povodom glasina da to rade i neki istaknuti članovi Račanova kabineta? Što povodom jučer u ovim novinama objavljene javke da HNS prodaje ministarska mjesta u budućoj vladi? Što u Banskim dvorima kane napraviti povodom javno provaljene činjenice da su poduzeća jednog ministra i šefa Sabora angažirana u programu poticane stanogradnje, pa su, dakle, u sukobu interesa?

Četvrto, je li vlast donijela zakone koji bi onemogućili ilegalno i kriminalno financiranje stranaka i suzbili političku korupciju? Stručno urađen prijedlog zakona o političkim strankama sabornici su ismijali i odbili. Već gotovo četiri godine eskiviraju i donošenje zakona o sukobu interesa. Stranke se ne drže ni postojećih zakonskih odredbi koje se tiču njihova financijskog poslovanja.

Dakle, u svježe pokrenutoj akciji hvatanja HDZ-ova lopovluka nije riječ o raščišćavanju naslijeđenog kriminalnog smrada, nego prije o prljavom predizbornom driblingu.