Slobodna Dalmacija: 30. 08. 2003.

JOŠKO PARO, VELEPOSLANIK REPUBLIKE HRVATSKE U LONDONU, O SLUČAJU GOTOVINA

Nevinost se ne dokazuje u šumi

Kako ocjenjujete rezoluciju UN-a koja je u Hrvatskoj doživljena kao izravni pritisak Velike Britanije na našu zemlju?

- Nema govora o pritisku Velike Britanije na Hrvatsku. Međunarodna uloga Velike Britanije kao stalne članice Vijeća sigurnosti je nesumnjivo velika, ali koliko mi je poznato, sponzor te rezolucije je SAD. Temeljna namjera Velike Vritanije glede te rezolucije ne svodi se na spominjanje Karadžića, Mladića i Gotovine, nego na razdvajanje nadležnosti Haaškog suda za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Kako je riječ o tzv. ad hoc sudu, radi se izlazna strategija u želji da se uspješno primakne kraju njihov rad. U tom smislu rezolucijom se pozivaju sve članice da intenziviraju suradnju, razumljivo posebice one države čiji su državljani optuženi za ratni zločin.

Koje sve države?

- Spominju se Srbija i Crna Gora, BiH, Hrvatska, posebno je istaknuta i Republika Srpska u BiH, ali i oba Konga i Ruanda. Primjerice u 2. paragrafu se spominju Mladić, Karadžić i Gotovina, a u trećem i optuženik iz Ruande Felicien Kabuga, također u bijegu.

Kako onda tumačite napise i izjave da Velika Britanija ovom rezolucijom Hrvatskoj prijeti sankcijama zbog Haaga?

- Potpuna je izmišljotina da Velika Britanija ovom rezolucijom iskazuje svoj odnos prema Hrvatskoj i da bi sankcije trebale biti rezultat tog odnosa. Ni iz jednoga paragrafa rezolucije ne može se derivirati takva tvrdnja.

Je li za Vas iznenađenje što se u rezoluciji pored imena Karadžića i Mladića spominje i ime Gotovine?

- To nije nikakvo iznenađenje jer se njihovim zajedničkim spominjanjem ne izjednačavaju te osobe po liniji sadržaja optužnice, nego po značenju odnosnih slučajeva za međunarodno normaliziranje položaja pozvanih zemalja. Činjenica je da slučaj Gotovina za VB predstavlja veliku prepreku u ostvarenju europskih ambicija Hrvatske.

Je li točno da je hrvatska diplomacija uspjela ime Gotovine barem malo "izdvojiti" od imena Karadžića i Mladića?

- Da, u paragrafu se, nakon što se spominje potreba izručenja Karadžića i Mladića, dodaje "kao i Gotovine". Dakle, ipak se pravi neka razlika, a tu je distinkciju britanska diplomacija prihvatila u razgovoru s nama. Između nas nema nikakvih napetosti, postoji dijalog.

Znači, Vi mislite da imena nisu spomenuta u rezoluciji radi dodatnog pritiska na Hrvatsku i Srbiju i Crnu Goru?

- Pazite, ne treba u tome pretjerivati. Da je, primjerice, bilo pedeset takvih optuženika iz Hrvatske u bijegu, ne bi se u tekstu spomenuo ni jedan, a da ih je bilo još dva, vjerojatno bi se i ta dvojica spomenula. Vrlo grubo, pitanje Gotovine Velika Britanija percipira kao slučaj funkcioniranja pune vladavine prava. Hrvatska se, ne samo od Velike Britanije, može suočiti uskoro s pitanjem: može li zemlja koja se ne temelji na punoj vladavini prava ući u zajednicu država koje se temelje na tom principu? Gotovina je jedini optuženik u RH koji je u bijegu i činjenica je da on svoju nevinost može dokazati samo na jednom mjestu, a to nije ni šuma, ni podrum ni neka vila u kojoj se eventualno skriva.

U Hrvatskoj se politička javnost još nije oslobodila percepcije Velike Britanije kao "bauka" koji nam stalno "mrsi račune".

- Naprotiv, Velika Britanija je među prvim državama koje podupiru ulazak Hrvatske u EU. Hrvatska je jedina zemlja koja nema status kandidata, a uživa beneficije britanskog Akcijskog plana namijenjenog državama kandidatima. Ni jedna druga zemlja EU-a ne izdvaja toliku pomoć za prilagođavanje Hrvatske EU-u standardima. Ako nas Velika Britanija kao prijateljska zemlja, s iznimno istančanim odnosom prema vrijednostima vladavine prava, upozori na našu ne samo međunarodnu nego i ustavnu obvezu suradnje s Haagom, to ne smatram neprijateljskim činom.

Ima li ikakvih novosti u ratifikaciji hrvatskog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om koju su Britanci zamrznuli nakon slučaja Bobetko?

- Kada Carla del Ponte izvijesti Veliku Britaniju, izravno ili preko Bruxellesa, da Hrvatska u potpunosti surađuje s Tribunalom, britanski će Parlament zasigurno nastaviti proces ratifikacije našeg SSP-a. Ne mogu u ovom trenutku procijeniti je li predaja Ante Gotovine conditio sine qua non takve britanske odluke, ali sam siguran da su u drugim područjima suradnje s ICTY-jem otklonjene sve sumnje u kooperativnost hrvatske Vlade. Ni međunarodne snage s daleko sofisticiranijim tehnološkim i obavještajnim kapacitetima još nisu uspjele pronaći, uhititi i privesti Haagu optuženike Karadžića i Mladića. Ne mogu vjerovati da će slučaj Gotovina zadugo ostati jedini isključivi kriterij ocjene hrvatske suradnje sa Međunarodnim sudom u Haagu.

Šenol SELIMOVIĆ