Vjesnik: 04. 09. 2003.
Između agresije i parodije
MARKO BARIŠIĆ
Nažalost, unatoč pozivima s hrvatske strane da se u vezi s proglašenjem gospodarskog pojasa priđe smirivanju stanja i uspostavi dijaloga, iz Slovenije ne prestaju stizati sve nevjerojatnije izjave, od onih uobičajeno agresivnih pa do onih koje su na rubu parodije. Što reći, primjerice, na Rupelove tvrdnje
da proglašenjem svoga gospodarskog pojasa »Hrvatska želi demonstrirati da je na jednom području jača od Slovenije« ili da je do povlačenja veleposlanika iz Zagreba došlo radi potrebe »boljega komuniciranja« s njim.Slovenski ministar vanjskih poslova, međutim, nakon tih stilskih vježbi ustrajava i nadalje na već poznatoj tezi da je za njegovu zemlju izlaz na otvoreno more neupitan »ne samo na osnovi sporazuma Drnovšek - Račan« nego, kako je pojasnio, i temeljem »naslijeđenog prava iz bivše SFRJ koje je Slov
enija stekla sukcesijom«.Zbog te izjave Zmago Jelinčič bi ga mogao tužiti radi pokušaja oduzimanja »autorstva« nad »međunarodnom konferencijom o sukcesiji Jadranskog mora bivše SFRJ« čije je održavanje najavljivao za rujan u Beogradu. Sudeći po tom modelu, na dio mora bivše SFRJ pravo ima i Makedonija, kao što i Turkmenistan, kao država bivšeg Sovjetskog Saveza, po Rupelu i Jelinčiču, ima pravo na dio sada ruskog mora u Baltiku.
No, prvi utorak ovog rujna za Sloveniju bi mogao biti značajan i po navodnom otkriću jednog novog sporazuma koji, kako tvrde, uz onaj parafirani potvrđuje da imaju neupitan dodir s otvorenim morem. A taj sporazum je, ni manje ni više, nego odluka slovenskog i hrvatskog parlamenta o međusobnom priznanju u postojećim republičkim gran
icama. Oporbeni političar Janez Janša tu ratifikaciju naziva dogovorom Kučan - Tuđman iz 1991., kojim je navodno Republika Hrvatska priznala Sloveniji teritorijalni dodir s otvorenim morem.Ako je, kako sada tvrde Rupel i Janša, Tuđman 1991. priznao Sloveniji »dodir s otvorenim morem«, čemu onda Memorandum o Piranskom zaljevu slovenskoga parlamenta 1993. kojim se to, što su navodno već imali, zapravo tek traži. Da se slovenska politika sve više otima kontroli, pokazuje i Janšina izjava da bi Slovenija, ako
joj Hrvatska to što on i Rupel tvrde ne prizna, »imala puno pravo zahtijevati granicu na nekom drugom mjestu, onamo gdje je bila granice Zone B (Slobodnog Teritorija Trsta)«. Dakle, na rijeci Mirni, u srcu Istre!Tako smo došli do onog ruba iznad ponora gdje, uz puno buke, jedan od svojih posljednjih plesova obično izvodi ista iracionalna politika, utemeljena na teritorijalnim pretenzijama i nacionalnim fobijama.