Vjesnik: 06. 09. 2003.

Bit će ministarskih fotelja koliko god koaliciji ustreba

I bit će tako sve dok se na izborima, a to sigurno neće biti ovi, konačno ne kazni izostanak političke volje da se suvislo poslože barem one kockice koje se posložiti mogu bez velike nauke i troška. Jer, samo zbog uskih privatno-stranačkih interesa imamo Vladu s premijerom, četiri potpredsjednika i 20 ministara. I još četiri puta više njihovih zamjenika i pomoćnika ministara s čitavom vojskom predstojnika ureda, agencija i sličnih institucija za uhljebljivanje zaslužnih stranačkih kadrova

SANJA KAPETANIĆ

Čelnici vladajuće četvorke su u srijedu mudro zaključili kako nema smisla da vlada koja odlazi kroji sudbinu sljedećoj. Pa se ni sljedeća koalicijska vlast, a koalicijska će sigurno biti, neće morati brinuti o manjku fotelja. Bit će fotelja za sve. Bit će i ministara, i njihovih zamjenika i pomoćnika, a i predstojnika raznih ureda (sve su to dužnosničke fotelje rezervirane za političko, a ne profesionalno kadroviranje) koliko god bude potrebno. Uostalom, kao i zastupničkih mjesta u Saboru, koji također nije smanjen iako se to obećavalo.

U početku se o smanjivanju Vlade nisu mogli dogovoriti jer je trebalo namiriti ministarske ambicije čak šest stranaka. Nitko nije bio toliko lud da se nakon tako dugog čekanja na vlast zadovolji s tek jednom ili dvjema ministarskim foteljama. No, svi su tvrdili da će Vladu sigurno smanjiti. Obično pitanje dana, a ne dobre političke volje, tvrdili su. Pa valjda je svima jasno kako je prilično smiješno da mala Hrvatska ima Vladu s više od 20 članova.

No, nakon kojih godinu dana, mudro su zaključili da smanjivanje Vlade ima smisla samo u sklopu opsežne reforme državne uprave. A to je golem posao koji bi Vladine kapacitete potpuno okupirao na barem šest mjeseci, a država valjda ima i pametnijeg posla od manijakalnog prebrajanja ministarstava. Pa će to oni polako pripremati i ozakoniti do kraja mandata. Pa će barem sljedeća vlada biti u startu manja.

Ali ništa od toga. Previše bi problema strankama u praskozorje izbora stvorila činjenica da će na državnim jaslama moći uhljebiti manje svojih pulena nego do sada.

No, višekratno odustajanje od smanjivanja broja ministarstava nije jedini, a ni najveći grijeh vlasti vezan za toliko najavljivanu i sasvim sigurno potrebnu reformu državne uprave. Jer, pet-šest ministara manje ili više i nije neko neizdrživo financijsko opterećenje. Za razliku od prekobrojnih službenika u anemično nedjelotvornom i sporom državnom aparatu. Doduše, broj policajaca i vojnika smanjen je, odnosno smanjuje se prema planu, pa se država doista može pohvaliti smanjivanjem broja zaposlenih na državnoj platnoj listi. Ali onim klasičnim državnim činovnicima još se nitko nije usudio ni prišapnuti da bi ih ipak možda trebalo biti manje.

Dakle, zemlja koja je jučer izišla iz rata, uspjela je, uz manje potrese, smanjiti broj vojnika i policajaca, koji su rat iznijeli na svojim plećima. Državnim činovnicima, međutim, ni dlaka s glave ne smije pasti! Oni su nedodirljivi! Jest da su prilično loše plaćeni, ali u sigurnost njihovih radnih mjesta nitko se ne usudi dirnuti.

A ni taknuti u njihova mala lena odlučivanja. Pa se već više od dvije godine uzalud pokušavaju progurati neke u svijetu dokazano pozitivne promjene u organizaciji, na primjer, privlačenja stranih ulaganja. Nisu to nikakve revolucionarne promjene.

Radi se, na primjer, o mogućnosti da stranac koji želi u Hrvatskoj pokrenuti posao sve potrebne dozvole i potvrde dobije u jednom uredu u razumnom roku od petnaestak dana. No, čak ni rezolutni Linić nije tu strašnu novotariju uspio progurati kroz birokratske barijere raznih ministarstava koja se tim dozvolama bave.

Nije se tome za čuditi. Znaju veliki šefovi da će, ako ribu krenu čistiti od repa, ubrzo biti glasno upozoreni da riba smrdi od glave. Znaju veliki šefovi da je bolje ne dirati u »pješadijske« ešalone ako i sami imaju crno pod noktima. A imaju. Što pješadija zna. Pa svaku novu garnituru na vrhu mirno prevesla bez puno muke i nauke. I svima je dobro. Dok narod plaća. Makar i loše. Jer i to je bolje nego naći se na tržištu rada. Na kojemu je velika gužva. Pa se Crkvenac hvali obećanjem da je »pitanje mjeseca kada će broj nezaposlenih pasti ispod 300.000«.

I bit će tako sve dok se na nekim izborima, a to sigurno neće biti ovi izbori, napokon ne kazni izostanak političke volje da se suvislo poslože barem one kockice koje se posložiti mogu bez velike nauke i velikog troška. Pogotovo ako se to odlaže samo zbog uskih privatno-stranačkih interesa. A samo zbog tih interesa Hrvatska danas ima Vladu s premijerom, četiri potpredsjednika i 20 ministara. I još otprilike tri do četiri puta više zamjenika i pomoćnika ministara s čitavom vojskom predstojnika ureda, agencija i sličnih institucija za uhljebljivanje zaslužnih stranačkih kadrova.