Vjesnik: 12. 09. 2003.

Gotovina će pomoći Hrvatskoj preda li se do kraja rujna

Kad bi do kraja rujna Ante Gotovina bio u Haagu, Hrvatska bi mnogo bolje stajala u izvješću Carle del Ponte Vijeću sigurnosti UN-a, 8. ili 9. lisatopada / Možda je i namjerni cilj i Gotovine i njegovih političkih jataka da rušenje vlasti i svoju antieuropsku taktiku prepuste stranoj diplomaciji. Gotovina i njegovi bi tada mogli na izbore izaći s čistom »europskom opcijom« ma koliko ona bila farsom s odgođenom primjenom

ZAGREB, 11. rujna – Budući da je najavljeno da bi Carla del Ponte trebala nastupiti pred Vijećem sugurnosti UN-a 8. ili 9. listopada, Hrvatska bi u njezinom tada podnesenom izvještaju stajala mnogo bolje kad bi bjegunac Ante Gotovina do kraja rujna bio u haaškom zatvoru. No, priča nije tako jednostavna i sili Hrvatsku već više od dvije godine da plaća cijenu njegova izbjeglištva. Zašto?

Non-paper Carle del Ponte je pokazao mjeru važnosti slučaja Gotovina po haaške, a onda i europske odnose Hrvatske. Definitivno je jasno da cijeli poredak hrvatske države, njezine integracijske ambicije, položaj svih 4,5 milijuna građana u sklopu europskih ambicija ovise samo o - jednom jedinom čovjeku.

Odbjegli haaški optuženik umirovljeni general Ante Gotovina time je, nakon karijere lošeg učenika, vojnog plaćenika, sudionika nekih podzemnih poslova po povratku u Hrvatsku, policijskih sumnji s one i ove strane hrvatske granice, dobio i »visoko« značenje osobe koja je vlastitu zemlju pretvorila u taoca osobnog i političkog shvaćanja optuženja.

Hrvatska se ne može »pohvaliti« brojnošću optužnica protiv svojih građana. Tri, samo tri optužnice, slovima i brojkom pokazuju dimenzije hrvatske odgovornosti za ratne zločine. S druge strane Save, primjera radi, u BiH, 21 je hrvatski optuženik. Ali, samo Gotovina figurira kao »junak« rezolucije UN-a broj 1503, samo je Gotovina imenovana osoba u non-paperu Carle del Ponte. On je istodobno jedini razlog zbog kojeg Velika Britanija ne notificira Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

Ali, taj njegov status dovodi u pitanje funkciniranje tajnih službi u Hrvatskoj, baca sjenu na rad Državnog odvjetništva, dvoji o poštenju cjelokupnog državnog establishmenta (krije li on Gotovinu ili ne). Jedna kontroverzna biografija time postaje zalogom državne sudbine.

Zbog činjenice da Carla del Ponte u non-paperu spominje tajne službe kao »krivce« za bjegunčevu slobodu, valjda je i Gotovini jasna dimenzija državnih posljedica njegove privatne odluke da nedužnost dokazuje daleko od sudišta na kojem istina o njegovoj odgovornosti uistinu i jest istina. Nakon toliko preslušanih, pa i optuženih generala, zašto je baš Gotovina izabrao sebe kao krunsku »nedužnost Domovinskog rata«? I, zašto se baš on oglasio kao cijena poštenja, političke ispravnosti i vojničke preciznosti s kojom je 1995. godine Hrvatska izašla iz rata?

Kad je Vjesnik, u povodu non-papera razgovarao s državnim dužnosnicima zaduženim za odnose s Haagom, mogao je čuti samo jednu ocjenu: samo da se Gotovina preda. U tom bi slučaju »haaški dio europskih obveza« Hrvatske postao ispunjenom stavkom. Čak i sama Carla del Ponte svodi suradnju dokumentima na jedva 16 upita. Visoki državni dužnosnik tvrdi Vjesniku da je od tih 16 neriješenih predmeta 11 adaktirano, a samo pet ostaje za riješiti u sljedećih nekoliko dana. Rezultat je to posjeta, u srijedu, Thomasa Osoria, šefa Haaškog ureda u Zagrebu, Vladinu uredu za suradnju s Haaškim sudom.

Prema tome, sve je spremno za pozitivno izvješće glavne haaške tužiteljice, 8. ili 9. listopada, na East Riveru. Osim Ante Gotovine.

Napetost ne smanjuje ni najava hrvatskog tjednika koji je sredinom ljeta dvaput objavio razgovor s bjeguncem, da će u sljedećem broju objaviti podatke o mjestu i načinu na koji su novinari tog lista uspostavili kontakt s Gotovinom da bi realizirali spomenute razgovore. Sam je novinar prije nekoliko dana bio inicijatorom susreta s britanskim veleposlenikom u Zagrebu, da bi u zakazanom terminu susretu bio prisutan i američki ambasador.

Na sve to Carla del Ponte hladno konstatira da su »intervjui s ovim bjeguncem bili objavljeni u Hrvatskoj u posljednje vrijeme, unatoč službenim tvrdnjama da nitko ne zna gdje se on skriva«. Odatle i njen zaključak da »Vlada pasivno čeka da netko osigura informacije o njegovoj lokaciji ili da se Gotovina sam preda«.

Upućeni u sve elemente tog slučaja tvrde Vjesniku da je neophodno da se svim sredstvima osigura predaja bjegunca. Jer, tezom da »situacija s Gotovinom podiže pitanje sposobnosti Vlade RH da kontrolira specijalne službe«, u diplomatskoj interpretaciji na stranicama nacionalnih medija postaje teza o »gubitku kontrole vlasti nad tim službama«. A to je možda i namjerni cilj i Gotovine i njegovih političkih jataka da rušenje vlasti i svoju antieuropsku taktiku prepuste stranoj diplomaciji. Gotovina i njegovi bi tada mogli na izbore izaći s čistom »europskom opcijom« ma koliko ona bila farsom s odgođenom primjenom.

Vlado Rajić